d. glojgelu
kad nestaju blogeri
kao da se ruši
cijeli jedan brižljivo tkani svijet i
riječi nestaju kao nošene rukom
i prazna stranica ili
nekoliko tek pozdravnih riječi
ubod je u moje srce
krvarim
hvatam sjećanja
kao blještave leptire
u oko svoje spoznaje
trudim se prizvati
osjećaje i mirise
nikada ne uspijevam
nikada u potpunosti
pitam se gdje je nestao
pitam se gdje je nestala
i tako mi gadno nedostaju
ti njihovi izmaštani svjetovi
i tako mi nedostaju njihove
priče i pjesme
i ništa se ne može učiniti
samo ostaje tiha nada
u ponovni susret
daleko u
izmaštanoj
blogozemlji
Post je objavljen 11.12.2006. u 20:09 sati.