Svijet koji me okružuje vidim kao svijet trgovaca. Sve je na prodaju. Sve ima cijenu. Možemo samo pregovarati o broju nula iza jedinice.
Pitam se koliko sam se puta prodao, po kojoj cijeni. Jesam li još uvijek ratnik, Sveti ratnik ili samo plaćenik? Mogu li još uvijek oprati krv s oružja ili će me krvavi skuti pratiti svuda?
Živim u svijetu gdje su trgovci viši stalež od ratnika. Što mogu napraviti za sebe?
Počinju me okruživati strahovi, sve je manje suboraca, a sve više onih koje treba zaštititi.
Svaki ratnik stane pod neku zastavu, tek ponekad vlastitu. Danas niti ne znam pod čijom zastavom stojim, za koga se borim.
Ostaje povlačenje u osamu, ali tada ratnik ne živi svoj život. Nema borbe. Nema učenja.
Post je objavljen 11.12.2006. u 19:00 sati.