Neke nas stvari jednostavno slomu, ne možemo dalje, najradije bi samo legli nasred puta i otišli ''tamo gdje je sve po mom'', svi o tome ponekad sanjamo, zar ne?
A onda malo bolje razmisliš, što li smo uopće mi? Samo tijela s dušom, pardon, duše s tijelom, samo nešto što će otići uskoro, pa dok smo već ovdje, zašto da uništimo ovaj svoj mali svijet u našim glavama koji smo stvorili na ovom svijetu i krenemo u nepoznato, jer smrt nije ništa drugo nego nepoznat prostor, nitko ne može reći što je iza onog svijetla na kraju tunela…….opet su mi misli previše odlutale, možda bih se uistinu morala vratiti ovdje, na ovaj svijet i praviti se da ne želim otići, smiješiti se i ugađati pravilima dobre barbike koja ima sve……samo, dali bi onda još uvijek bila biće???
Evo vam sad malo mudrovanja s moje strane…….
Ne misli na sutra, i ono će postati samo još jedno jučer….
Ti nisi dio svemira, ti jesi svemir!
Ne mijenjaj svoje snove, one su jedino što posjeduješ!
Jedino čega se moramo bojati jest da ćemo jednog dana prestati biti svoje vođe i postati vođeni….
Ne živi u prošlosti, nikad ne znaš jeli uistinu stvarna!
Jesi li se ikad zapitao koja je tvoja svrha na ovom svijetu? Ako nisi, ni nemoj, ako jesi, na nadaj se odgovoru….
Zaboravi znanstvene teorije, samo je jedna istina – OVDJE SI!!!!
Postoji samo jedan iskren osjećaj – mržnja! Zašto ne ljubav? Zato jer se u mržnji nitko nikad nije razočarao!
Ljudi koji te odbacuju su samo ljudi koji te ne zaslužuju!
Biti cool znači biti jednak, biti jadnik znači biti poseban!
Usamljen postaješ tek onda kad odbaciš sve koji ti žele praviti društvo!
Post je objavljen 10.12.2006. u 21:33 sati.