Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wayti2

Marketing

Oprez, deda na cesti.











Što kaže plavuša kad joj priopćite da ima vakuum u glavi?
«Bolje išta nego ništa.»

Slična je situacija i u mojoj glavi, barem što se tiče ispisivanja humorističnih aluzija.

Zapravo, Kuma mi je ostavila komentar da napišem nekaj smiješno, jer ju muči kronični nedostatak odvalitisa.
Keka, a da nazoveš vicomat.
Nisam ti ja Mujo ni vjerni mu sidekick Haso, pa da mogu svaki dan izvaliti glupost.
Ja sam ti više ko ćorava kokoš koja tu i tam na zrno naleti.
Samo što je to u nepravilnim razmacima.
Ali barem je tvoj komentar pokazao onom Frkachuu da me ne čita samo on. =:P

Danas sam pročitala genijalnu knjigu o majčinstvu.
Zove se «Dnevnik jedne mame», a napisala ju je teta Branka Valentić.
Preporučam je svakoj potencijalnoj majčici kao obavezno štivo.
Citat:
«Susjeda s 9-tog kata me naziva svaki dan da mi kaže da preglasno hodam….
Htjela sam joj reći da sam na Rebru bezecirala broj za transplantaciju organa.
Dat ću da mi djeci ugrade anđeoska krila da joj ne lupaju.»
Ko da svoju sestru slušam. Tak se i njoj sused žalil da zakaj ona mora saugati stan.
«Znate vi kak je taj sauger bučan. A kak tek kotači ruže.»
Čovjek bi pomislil da mi sestra u stanu nema parkete nego makadam.
Onaj krupni. Ličko-Senjski.

Iz takvih i sličnih razloga si mužjak i ja oćemo kućicu. Nek je mala ali nek je naša.
A ne da moramo hodati ko po jajcima u vlastitom životnom prostoru.
«Pa kaj ona jošte nije odustala od te Fate i Morgane??»
A, ja, ba. Šta ćeš. (čevape i pivu za van s lukom).
Fakat sam ko don Kihot. Jedino mi je koplje malo.
Mislila sam na jezik. Ko koplje. Ipak sam ženskog roda.
Bar sam još bila kad sam zadnji put na veceu sjedila.

Predložio mi je Šogor the Najmlađi (znate, onaj kaj voli zajebavat mene v mojoj kuruzi; e baš taj) da si uredim blog. «Jer kad metneš one reklame, bannere, onda moš zaradit hrpu love.» Meni to preveč smrdi na Amway.
Ne znam zakaj ali u obitelji mog dragog općenito prevladava komunikacija po načelu
«ma znaš, ono zaono».
«Odeš tam na onu (koju?) stranicu, znaš, i klikneš i onda ti on (ma koji to, majke ti?) prikaže, znaš, ono, ne, ma ono, (ama koje?) popis, pa si ti naštimaš kaj god hoćeš, znaš pa poklikaš i onda moraš znati HTML kodove (Koga? Čega? Kakav? Kolik? Uzvik «Oj, matere što me rodi») i to ti je to.»
Ma šalim se. Objasnil je on to meni fajn razumljivo, ali kakve koristi kad je meni sve to izvjetrilo iz glave čim sam izašla iz auta i potražila ključeve od kuće.

Sutra imam sastanak sa Smješkom i Kumom. Dogovorile bumo strategiju dolaska, odlaska, pijenja, pušenja, komada rušenja, a sve to vezano uz Pinknin koncert.
Još me nitko nije obavijestio da li se konfisciraju fotići ili ne.
Guknite, vi golubovi sitnoga zuba. Pardon, bez zuba.

Jedna dobra provala mog dragog.
Znamo se pohrvati tu i tam tek tolko da ispucamo višak energije.
Redovito mu velim da si pazi na jaja.
A on mi redovito odgovara da nije tica i da nema jaja.
Mudonja moj najdraži.


Post je objavljen 08.12.2006. u 21:16 sati.