Ljubav...zaljubljenost...ok jesam zaljubljen...mrzim taj osjecaj...koliko god lijep bio...najlakse cu napraviti usporedbu sa kobrom...koliko god ona lijepa bila...ona je ujedno i smrtonosna... tako je i ljubav prelijepa...al...za srce...je smrtonosna...kao...otrov najotrovnije kobre...najotrovnije zmije...jer lako je fizicki zacijeliti...lako je kad prebijes nogu il ruku...to brzo zacijeli...al kad je srce u pitanju...nijedan lijek...ni jedna pomisao...ni jedna druga osoba... nit bilo sta to nemoze...nemoze nista pomoci da zacijeli...ta bol ostaje u nama poslije tolikog vremena...ta bol na kraju postaje...nista drugo nego...nekakav virus...nista drugo nego stihijska bolest...koja oduzima snagu...polako...polako...bolest koja srce drobi do komadica toliko sitnih da mogu proci kroz iglene usi...toliko sitne da na kraju od srca neostaje nista...osim sjecanja...dok neostane ta neka praznina...bez boli...bez osjecaja...ABEZ!!!!!!!!!!!!!!
Freud je dao dobru definiciju ljubavi «ljubav je djelo poremecenog uma»...ja jesam poremecen i ljubav je nista drugo...nego produkt tog mog uma...uma koji se je nadao da ima ljubavi...al da se vidi da je nema...treba samo da se okrenemo oko sebe i da vidimo...i da promatramo...i vidjecemo da je ljubav samo bajka...da je ljubav nista drugo nego fikcija nekog drugorazrednog filma...
Ljubav je najveca ljudska glupost,ljubav se moze svrstati uporedo sa ratom,kao dvije najvece gluposti ovog svijeta...nerijetko te dvije stvari upotpunjuju jedna drugu...koliko je ratova vodjeno zbog LJUBAVI...koliko ratova je vodjeno sa ljubavi...al opet koliko god mi razmisljali o ljubavi kao ja sad...niko cak ni ja se njoj nemozemo oduprijeti...sta je to u ljubavi sto nas opet...i opet vuce nazad...vuce da se zaljubimo...jeli to ta neka nada...nada da ce naici ta prava ili taj pravi...sta nas to vuce...njoj...
Citirao sam freuda...i njegovu def.ljubavi...al opet...koliko god ta def.bila u mojoj glavi ...ja sam se zaljubio...u zensku koja je posebna u svemu...u zensku koja...koja po mojem razmisljanju...koja je vrijedna svih pjesama koje sam joj napisao...vrijedna svakog cvijeta koje sam joj poslao...ali vidio sam veceras da ja nemam kodnje sanse...vidio sam kako mi je drugi polako al sigurno uzima...vidio sam...al...nisam nista uradio...vidio sam...al koda nisam...
Post je objavljen 07.12.2006. u 19:59 sati.