Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cloud

Marketing

Mene u sreci raduju sitnice

Bijase zanimljivo ovih dana,u subotu sam bila na koncertu Vatre i Ramirez na kojemu sam jako uzivala. Bas sam se isplesala (citaj:skakala) i ispjevala pa sam malo promukla,ali isplatilo se. Prije koncerta smo se Kiki i ja upoznali s Borisom(basistom) iz Vatre jer je Kiki business-man pa je morao nesto pregovarati,ah, uvijek mu je karijera bila vazna lol.
Slikah se s pjevacem iz Ramireza i s basistom i pjevacem iz Vatre. Ima ok slikica s koncerta,ali ih zasad ne namjeravam stavljati jer sam ionako prepopularna.rolleyes

Jucer sam (opet) sudjelovala u emisiji najboljeg radia ,Radia+ i (konacno) osvojila neku nagradu jer sam poslala najbolju poruku.Ovo sam iskopirala s njihove web-stranice na kojoj ce bit i objavljena moja slika:naughty
Nagradu od Svetog Nikole u današnjoj emisiji 10 do 12 dobila je naša slušateljica Klara *Prezime izbrisah s ovom simpatičnom porukicom: "Nije vazno što & koliko smo dobili, važno je da je od srca jer tako & sitnice dobivaju na težini. Ne gledajmo samo na dobivanje, nego & na pružanje!"

Srijeda, 06.prosinca 2006. 12:22
Bas sam bila happy kad sam osla tamo po potvrdu za nagradu,ne toliko zbog same nagrade koliko zbog te trojice voditelja koji su me toliko puta uspjeli nasmijati i zabaviti tijekom povijesti mog slusanja njihove emisije. Peki,Denis& Gamba : don`t change!


Image Hosted by ImageShack.us

A danas,danas mi je rodendan! Vec sam dobila nekoliko zanimljivih cestitki koje su me jako razveselile! Hvala svima...Znaci mi to,puno...Nadam se da nikada ne cu zaboraviti cijeniti i teziti tome da sam okruzena ljudima koje volim i koji me vole.
18 godina. Proletilo onih 17... Vrijeme ne ceka nikoga. Neku vecer vracala sam se kuci iz skole i sitnice su me podsjecale na proslost,poput kolacica u Proustovom Combrayu.Jedna ulica me podsjetila na tecaj gitare jer sam se uvijek na tom cosku nalazila s Docom koji mi je cesto prigovarao jer kasnim pa smo u zurbi hodali prema donjem gradu gdje smo se nalazili s ostatkom ekipe i gdje nas je instruktor Mihael uvijek nazivao kruzokom,no sto smo se mi samo smjeskali i nastavljali pricati pa mi je obecao da ce me zaposliti kao tajnicu(nisam zaboravila!). Jedan stand me podjestio na vrijeme provedeno u Njemackoj,6 godina,nije to malo. Sjecam se kad sam odlazila i obecala si da cu taj jedan trenutak uvijek pamtiti,naslonjena na auto gledala sam oko sebe iako mi je pogled cesto padao na tlo jer nisam mogla vjerovati da to vise nije moj dom. Sada smatram da nemam dom,nikad ga nisam zapravo niti imala. Svako mjesto posjeduje nesto sto ga cini lijepim,no ja ne posjedujem domoljubne emocije. Volim svijet u globalu,ali ne postoji mjesto koje bih nazvala svojom domovinom.Od rodnog mjesta sam se davno rastala pa mi ni ne fali,sto moji nikako ne mogu shvatiti zasto ne volim ici tamo. Moj je zivot ovdje,moji prijatelji, sve sto mi treba...Moje pusto dvoriste s travom na koju je pao mraz podsjetilo me na mog pokojnog psa i ucinio trenutak jos hladnijim zbog njegove odsutnosti. Tako je mozda trebalo biti.
Placem,a nisam tuzna. Stovise,drago mi je sto posjedujem toliku kolekciju uspomena koje mi zivot cine bogatijim, koje produbljuju mene kao osobu. Ne zelim jednoga dana kada moj sat otkuca pogledati na svoje drvo zivota i shvatiti koliko je siromasno, koliko bijedno i opustoseno.

Image Hosted by ImageShack.us
Zelim u svakom novom danu smoci snagu da prepoznam sitnicu koja ga cini posebnim i dragocjenim. I ja zelim biti ta sitnica koja ce nekome uljepsati dan.
Zelim vam svima ugodan dan! Ne zatvarajte oci pred malim velikim stvarima.


Post je objavljen 07.12.2006. u 02:13 sati.