Noću kad utihne životna buka u mojoj obitelji, koju kreativno stvaraju dvije malene princeze i gosp.kralj, pomislim kako mi tišina miluje cijelo biće, a ono što sam samo očajnički pokušala promišljajući i dotaknuti u toku dana, naraste u meni poput žudnje za životom.Jednim drugim ,onim koji nadopunjava život žene majke,žene ljubavnice, žene partnerice,žene obične domačice,spremačice, kuharice...i gdje bi se to sve trebalo dokoturati,pružiti svoju ruku i volju da sve stane na svoje mjesto....Istina je velika poput neba - žena umjetnica živi u svom jednom životu bezbroj drugih,želeći dohvatiti silno onaj jedini koji izgara u njenom biću za sve druge.Razmišljam u tim noćnim satima, ove dane, o jednom velikom problemu koji tako letargično egzistira u našoj svakodnevnici, a svi se prave da nije važno niti potrebno mijenjati ništa.
Život vjernika odvija se u ovim danima došašća u jednoj posebnoj dinamici i kontemplaciji.Za to,čovjek vjernik pa i onaj koji je samo duboko religiozno dezorijentiran, traži prostor i okruženje koje bi ga možda i ambijentalno moglo "uvući" u misli o duhovnom, onostranom, možda mističnom.Kako izgledaju ti prostori u koje ove dane( kroz cijelu godinu ) ulazimo tražeći možda malo vizualnog nadahnuća za ono unutarnje u nama? Oooo da, kada ste zadnji puta bili nadahnuti nekim umjetničkim ostvarenjem, kada vas je duboko potresla istina u nekom viđenom kreativnom oblikovanju, bilo boje ili volumena????? Ne bi govorila o starim majstorima umjetnosti koje su duh vremena i silne recenzije već uvelike dotakli i klasificirali.Što je sa ovim "vremenima" naše duhovnosti, vjere i Kristovog modernog doba koji se ne mogu više zadovoljiti "roskastim obraščićima, plavkastim plaštevima i ljubazno nagnutom glavom mekog suosjećajnog pogleda ? Tko tu ozbiljan može više hraniti svoju vjeru? Niti djete, to znam po svojima. Ali iz godine u godinu sve ostaje isto i još lakše.Sada postoji čitava kolekcija konfekcijskih svetaca i svetih, Božjih i nebeskih koje tako lako možemo kupiti na polici ili iz kataloga i sve za tren "srediti", posebno u crkvi.Jesam li ja jedina koju to više ne hrani niti nadahnjuje u takvom obliku,da li je moguće da tu uopće postoji problem ?
Post je objavljen 06.12.2006. u 22:57 sati.