Dugo nisam ništa pisao. Pa nisam tako ni siguran da li ću ovo objaviti. Ali s obzirom da tipkam i da sam napokon sjeo i odlučio nešto napisati, valjda hoću.
Ponekada poželim da imam nekoga uz sebe. Nekoga tko ce me bezuvjetno voljeti i tko će uvijek biti tu kraj mene. Još uvijek ga čekam. I siruran sam da će on jednog dana doći. Nenadano ali očekivano. :) Jer, ja ga čekam. I siguran sam da će kada dodje zauvijek ostati tu. ...Ono, dok nas smrt ne rastavi... Spreman sam na to. Spreman sam voljeti i biti voljen. Spreman sam buditi se uz nekoga ujutro i podijeliti svoj zivot sa njim. Sa svim žrtvovanjima, slatkim žrtvovanjima. Ljubav je jednino što je važno.
Post je objavljen 06.12.2006. u 15:02 sati.