Naletio sam na ovaj tekst, koji me taaako podsjetio na neka moja razmišljanja, da sam ga jednostavno morao podijeliti sa ostalim pučanstvom....
quintana, thx!!
Kad u Zagrebu postane uobičajena vijest „Još jedna pucnjava ispred narodnjačkog kluba“ onda možemo reći da smo došli do dna septičke jame. Po nekim izvorima takvih opskurnih klubova po Zagrebu i njegovoj periferiji ima na desetke ali zašto ih uopće zvati „narodnjački“. Rambo Amadeus je davnih dana cijeli taj đir nazvao turbofolk a logične posljedice silnog procvata tog načina života su i pucnjave koje se događaju evo sad već svakog vikenda u gradu.
Dvostruka, trostruka, četverostruka ranjavanja normalna su a ne nenormalna pojava u tom miljeu i čudo je da sve skupa nije počelo i puno ranije. Cijela ta turbofolk ekipa proizvod je općeg nemorala u društvu koje se događa od početka devedesetih. Ratno profiterstvo, dozlaboga korumpirane sve poluge vlasti i tranzicijska organizirana pljačka u desetljeću i pol iza nas rezultirali su totalno iskrivljenim vrijednostima u društvu.
Stvorio se cijeli jedan novi soj ljudi kojima je zajedničko to što su skoro pa potpuno imuni na zakon. Oni su usko povezani sa politikom i stvorili su si pozicije moći gdje ih njihovi saveznici iz vladajućih struktura štite od bilo kakvih sankcija.
Nije tajna da se u nekim dijelovima zemlje ne može očekivati nikakvo pravedno suđenje pa se procesi moraju voditi na neutralnom terenu ali tek na vrlo jak pritisak javnosti jer ako on izostane onda suđenja niti nema.
Problem je što ti moćnici nemaju nikakve mjere pa njihovoj bahatosti nema kraja. Umjesto da se pritaje oni su lako prepoznatljivi, žive u uvjerenju da im više nitko ne može ništa što je na žalost još uvijek u većini slučajeva točno. Njihov pomladak izlazi van s oružjem za pasom i u bijesnim automobilima iz kojih trešti turbofolk.
Džepova nabijenih krupnim novčanicama oni krstare gradom demonstrirajući silu misleći da je svijet njihov. Plitki, tupi i agresivni oni nailaze po tim rupčagama uglavnom na pripadnike svog plemena. Na kraju se sva ta agresija i razularenost koncentrira na jednom mjestu. Svi imaju oružje, svi imaju novac i svi su tu – u raznim verzijama jedne te iste Ludnice.
Na najmanji povod vade oružje i pucaju jedni na druge. Oružje im daje dodatni osjećaj moći, a ono po svojoj definiciji nije tu da miruje.
Po principu domina nakon jednog vatrenog vikenda uslijedi i drugi i treći i tako će ići sve dok netko ne stane na kraj tome. A morat će stati jer će opet doći do pritiska javnosti pa će učmala policija i pravosuđe morati i protiv svoje volje reagirati. Dogodit će se još jedna ili dvije pucnjave i onda će početi zatvaranje tih lokala i konačno u bliskoj budućnosti i njihova konačna propast. Ljudi koji žive u neposrednoj blizini tih okupljališta su konačno artikulirali svoju ogorčenost. Ne žele da im neki troglodit sutra ustrijeli dijete. Turbofolk, taj zlokobni soundtrack tranzicijskog Balkana obilježio je krvave devedeste i nastavio odzvanjati i godinama poslije rata.
Sada se događa početak kraja te retardirane ere bezakonja, turbofolk je u svojoj završnoj fazi počeo žderati svoju djecu kako to i inače biva.
Turbofolk u politici će živjeti nešto duže jer tamo je sve i počelo pa će tamo i okončati. Da vam je prije nekoliko godina netko rekao da će figure poput Pašalića ili Rojsa biti zbrisane iz vrha vlasti i bilo kakve politike, gdje su mislili da će ostati do kraja vremena, ne bi baš vjerovali ali i to se na koncu dogodilo. I tu je politički turbofolk počeo žderati svoju djecu. Koliko god to možda iz ove perspektive izgledalo nemoguće stvari će morati krenuti na bolje. To je zakon fizike. Kad jednom dođeš do dna moraš se početi kretati prema gore – ili nestati.
Isti tekst u originalu možete pročitati ovdje:BestSeler
Post je objavljen 05.12.2006. u 13:51 sati.