Slušam na radiju - nekako uvijek s tim statističkim podacima obilježavamo ovakve dane - kako vani klinci/srednjoškolci/mladi volontiraju do 3 sata tjedno, a kod nas ne. (Mislim, vani srednjoškolci i rade, a kod nas ne toliko, ali da ne skrećem sad.)
Pa sam dobila dojam da je poanta to da se u Hrvata slabo volontira. A nisam sigurna da bih se složila. Znam da se ne prijavljuje u volonterske kampove baš pola Hrvatske, ali sam prilično sigurna da kad bi me natjerali da pogađam, da bih ja bubnula broj koji je manji od stvarnog.
I ako je istina da nam volontiranje nije nacionalni pasttime, ne znam zašto bismo se točno trebali tome čuditi. Ne mogu očekivati da generacije koje su bile u komunističkim radnim kampovima, pod stare dane imaju jednaku dozu idealizma i vjere u život.
I da, većina Hrvata će volontiranje izjednačiti samo s besplatnim radom i onda odmah s iskorištavanjem. (A zašto to nije točno tako vidite tu.) I nije da ih možemo kriviti, kad u nas sasvim dobro funkcionira i rad za plaću=kašnjenje/nedolazak plaće=besplatan rad=iskorištavanje. Zatim će ih većina volontiranje povezati s pomoći bolesnim i starim ljudima, nešto što, mladi pogotovo, ne žele raditi. Pa, mladi kakvi jesu, misle da su volonteri potrebni jer to nitko neće raditi, te da zato ni nema ljudi da to rade.
S druge strane, broj volontera je možda nevelik, jer mnogi ono što rade ne nazivaju tim imenom. A trebali bi.
Recimo, ljudi koji organiziraju SFeraKon i Istrakon. Ljudi u RODI, danas više ne svi, iako vjerujem da kad su krenuli, da su volontirali ama baš svi. Volonteri rade i na One Take Film Festivalu, i na Zagreb FIlm Festivalu i u Motovunu.
Actually, kad stanem i razmislim i pobrojim svekolike festivale i ina događanja... Mislim da volontera u Hrvatskoj ima čist fajn. Inače ne bismo mogli ni biti mala zemlja s bezbroj festivala.
Post je objavljen 05.12.2006. u 09:51 sati.