B''H
Berešit 32:4-36:43, prema prijevodu Đure Daničića
Rišon
(poglavlje 32)
3 I Jaakov posla pred sobom glasnike k Esavu bratu svom u zemlju Seir, krajinu edomsku. 4 I zapovijedi im govoreći: Ovako kažite gospodaru mom Esavu: Sluga tvoj Jaakov ovako kaže: Bio sam došljak kod Lavana i bavio se do sad. 5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga, i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svom, da bih našao milost pred tobom. 6 I vratiše se glasnici k Jaakovu i rekoše mu: Idosmo do brata tvog Esava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka. 7 A Jaakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dvije čete. 8 I reče: Ako Esav udari na jednu četu i razbije je, pa da druga uteče. 9 I reče Jaakov: Bože oca mog Avrahama i Bože oca mog Jichaka, Gospode, koji si mi kazao: Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor! 10 Nisam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si učinio sluzi svom; jer samo sa štapom svojim pređoh preko Jordana, a sada sam gospodar dvije čete. 11 Izbavi me iz ruke brata mog, iz ruke Esavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i majku s djecom. 12 A Ti si kazao: Zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učinit ću sjeme tvoje da bude kao pijeska morskog, koji se ne može izbrojati od množine. 13 I zanoći ondje onu noć, i uze što mu dođe do ruke, da pošalje na dar Esavu bratu svom, 14 Dvjesta koza s dvadeset jaraca, dvjesta ovaca s dvadeset ovnova,
15 Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi. 16 I predade ih slugama svojim, svako stado za sebe, i reče slugama: Idite napred preda mnom, ostavljajući dosta mjesta između jednog stada i drugog. 17 I zapovijedi prvom govoreći: Kad sretneš Esava, brata mog, pa te zapita: Čiji si? I kuda ideš? I čije je to što goniš pred sobom? 18 A ti reci: Sluge tvog Jaakova, a ovo šalje na dar gospodaru svom Esavu, a eto i sam ide za nama. 19 Tako zapovijedi i drugom i trećem i svima koji iđahu za stadom, i reče: Tako kažite Esavu kad naiđete na nj. 20 I još kažite: Eto, Jaakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: Ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda vidjeti lice, pa možda me lijepo primi. 21 Tako otide dar naprijed, a on prenoći onu noć kod čete svoje. 22 I po noći usta, i uze obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prijeđe potok Jabok. 23 A pošto njih uze i prevede preko potoka, prebaci i ostalo što imaše. 24 A kad osta Jaakov sam, tada se jedan čovek hrvaše s njim do zore. 25 I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jaakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek hrvaše s njim. 26 Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jaakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. 27 A čovjek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jaakov. 28 Tada mu reče: Odsada se nećeš zvati Jaakov, nego Israel; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si. 29 A Jaakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A On reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga tamo. 30 I Jaakov nadjene ime onom mjestu Pnuel; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. 31 I sunce mu se rodi kad prođe Pnuel, i hramaše na stegno svoje. 32 Zato sinovi Israelovi ne jedu krajeve od mišića na zglavku u stegnu do današnjeg dana, jer se Jaakovu povrijediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu.
(poglavlje 33)
1 A Jaakov podigavši oči svoje pogleda, a to Esav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdijeli djecu uz Leu i uz Rahel i uz dvije robinje. 2 I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Leu i njezinu djecu za njima, a na karaju Rahel i Josefa. 3 A sam prođe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svog. 4 A Esav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i poljubi ga, i obojica zaplakaše, 5 I Esav podigavši oči ugleda žene i djecu, pa reče: Tko su ti ono? A Jaakov reče: Djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvom. 6 I pristupiše robinje s djecom svojom, i pokloniše se. 7 Potom pristupi i Lea i djeca njena, i pokloniše se; a na kraju pristupi Josef i Rahel, i pokloniše se. 8 A Esav reče: Šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: Da nađem milost pred gospodarem svojim. 9 A Esav reče: Ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. 10 A Jaakov reče: Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer vidjeh lice tvoje kao da vidjeh lice Božje, tako si me lijepo dočekao. 11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi. 12 Poslije reče Esav: Hajde da krenemo, ići ću i ja s tobom. 13 A Jaakov mu reče: Zna gospodar moj da su ova djeca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih potjeram jedan dan, poginuće mi sve stado. 14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu djeca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svom u Seir. 15 A Esav reče: A da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: Zbopg čega? Daj da nađem milost pred gospodarem svojim. 16 I tako Esav vrati se isti dan svojim putem u Seir. 17 A Jaakov otide u Sukot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mjesto Sukot. 18 Poslije dođe Jaakov zdravo u grad Šhem u zemlji kanaanskoj, vrativši se iz Padan-Arama, i namjesti se prema gradu. 19 I kupi komad zemlje, gde razape šator svoj, od sinova Emora oca Šhemovog za sto novaca. 20 I načini ondje žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Israelov.
(poglavlje 34)
1 A Dina kći Leina, koju rodi Jaakovu, izađe da gleda djevojke u onom kraju. 2 A ugleda je Šhem, sin Emora Efejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je. 3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jaakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše. 4 I reče Šhem Emoru ocu svom govoreći: Oženi me ovom djevojkom. 5 A Jaakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi bijahu u polju sa stokom njegovom, i Jaakov prešuti dok se oni ne vratiše. 6 A Emor otac Šhemov iziđe k Jaakovu da porazgovora s njim. 7 A kad dođoše sinovi Jaakovljevi iz polja i čuše što je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgnjeviše se vrlo, što učini sramotu Israelu obležavši kćer Jaakovljevu, kako ne bi valjalo činiti. 8 Tada im reče Emor govoreći: Sin moj Šhem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.
9 I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se. 10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj. 11 I reče Šhem ocu djevojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i dat ću što mi god kažete. 12 Tražite koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu. 13 A sinovi Jaakovljevi odgovoriše Šhemu i Emoru ocu njegovom prijevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu. 14 I rekoše im: Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čovjeka neobrezanog, jer je to sramota nama. 15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati svako muško između sebe. 16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženit ćemo se vašim kćerima, i postat ćemo jedan narod. 17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju djevojku i otići ćemo. 18 I po volji bijahu riječi njihove Emoru i Šhemu sinu Emorovom. 19 I momak ne oklijevaše učiniti to; jer mu kći Jaakovljeva omijle vrlo; i on bijaše najviše poštovan između svih u kući oca svog. 20 I otide Emor i sin mu Šhem na vrata grada svog, i rekoše građanima govoreći: 21 Ovi ljudi žele mirno živjeti s nama, nastaniti se u ovoj zemlji i trgovati po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih. 22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se svako muško među nama obreže, kao što su oni obrezani. 23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas. 24 I koji izlažahu na vrata grada njegovog, svi poslušaše Emora i Šhema sina njegovog; i obreza se svako muško, svi koji izlažahu na vrata grada njegovog. 25 A treći dan kad oni bijahu u bolovima, uzeše dva sina Jaakovljeva Šim’on i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muško. 26 Ubiše i Emora i sina mu Šhema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Šhemove otidoše. 27 Tada dođoše sinovi Jaakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova. 28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, šta god bješe u gradu i šta bod bješe u polju. 29 I sve blago njihovo, i svu djecu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i šta god bješe u kojoj kući.
30 A Jaakov reče Šim’onu i Leviu; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Kanaanejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrijebiti ja i dom moj. 31 A oni rekoše: Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?
(poglavlje 35)
1 A Bog reče Jaakovu: Ustani, idi gore u Bet-El i ondje se nastani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Esava brata svog. 2 I Jaakov reče porodici svojoj i svima koji bijahu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se; 3 Pa da se dignemo i idemo gore u Bet-El, da načinim ondje žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao. 4 I dadoše Jaakovu sve bogove tuđe koji bijahu u njihovim rukama, i naušnice, koje imahu u ušima; i Jaakov ih zakopa pod hrastom kod Šhema. 5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji bijahu oko njih, te se ne podigoše u potjeru za sinovima Israelovim. 6 I Jaakov i sva čeljad što bijaše s njim dođoše u Luz u zemlji kanaanskoj, a to je Bet-El. 7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog bet-elski, jer mu se ondje javi Bog, kad je bježao od brata svog. 8 Tada umre Devora dojkinja Rivkina, i pogreboše je ispod Bet-Ela pod hrastom, koji nazva Jaakov Alon-Vakut. 9 I javi se Bog Jaakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga, 10 I reče mu Bog: Ime ti je Jaakov; ali se odsada nećeš zvati Jaakov, nego će ti ime biti Israel. I nadjene mu ime Israel. 11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih. 12 I daću ti zemlju koju sam dao Avrahamu i Jichaku, i nakon tebe sjemenu tvom dat ću zemlju ovu. 13 Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori.
14 A Jaakov metnu spomenik na istom mjestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.
15 I Jaakov prozva mesto gde mu govori Bog Bet-El. 16 I otidoše od Bet-Ela. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahel, i bješe joj težak porođaj. 17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina. 18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Ben-Oni; ali mu otac nadede ime Benjamin. 19 I umre Rahel, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Bet-Lehem. 20 I metnu Jaakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahelinom do današnjeg dana. 21 Odatle otišavši Israel razape šator svoj iza kule migdol-ederske. 22 I kad Israel živješe u onoj zemlji, otide Reuven i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Israel. A imaše Jaakov dvanaest sinova. 23 Sinovi Leini behu: Reuven prvenac Jaakovljev, i Šim’on i Levi i Jehuda i Isahar i Zevulun;
24 A sinovi Rahelini: Josef i Benjamin; 25 A sinovi Vale robinje Raheline: Dan i Neftali; 26 A sinovi Zelfe robinje Leine: Gad i Ašer. To su sinovi Jaakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu. 27 I Jaakov dođe k Jichaku ocu svom u Mamre u Kirijat-Arbu, koje je Hevron, gde Avraham i Jichak bijahu došljaci. 28 A Jichaku bješe sto i osamdeset godina; 29 I onemoćav umre Jichak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Esav i Jaakov sinovi njegovi.
(poglavlje 36)
1 A ovo je pleme Esavovo, a on je Edom. 2 Esav se oženi između kćeri kanaanejskih Adom kćerju Eloma Hetejina, i Olibamom kćerju Ane sina Sevegona Hevejina, 3 I Basemat kćerju Išmaelovom, sestrom Nabajotovom. 4 I rodi Ada Esavu Elifasa, a Basemat rodi Raguela. 5 A Olibama rodi Jeusa i Jegloma i Koreja. To su sinovi Esavovi, koji mu se rodiše u zemlji kanaanskoj. 6 I Esav uze žene svoje i sinove svoje i kćeri svoje i sve domašnje svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što bješe stekao u zemlji kanaanskoj; pa otide u drugu zemlju daleko od Jaakova brata svog. 7 Jer im blago bijaše vrlo veliko, te ne mogahu živjeti zajedno; niti ih zemlja gde bijahu došljaci mogaše nositi od množine stoke njihove. 8 I Esav živješe na planini Seiru Esav je Edom. 9 A ovo je pleme Esava oca Edomcima na planini Seir. 10 Ovo su imena sinova Esavovih: Elifas sin Ade žene Esavove, i Ratuel sin Basemat žene Esavove. 11 A Elifasovi sinovi bijahu: Teman, Omar, Sofar, Gotom i Kenez. 12 A Tamna bijaše inoča Elifasu sinu Esavovom, i rodi Elifasu Amaleka. To su sinovi Ade žene Esavove. 13 A ovo su sinovi Raguelovi: Nahot, Zare, Some i Moze. To bijahu sinovi Basemat, žene Esavove. 14 A ovo su sinovi Olibame kćeri Ane sina Sevegonovog, žene Esavove. Ona rodi Esavu Jeusa i Jegloma i Koreja. 15 Ovo su starješine sinova Esavovih: sinovi Elifasa prvenca Esavovog: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenez, 16 Starješina Korej, starješina Gotim, starješina Amalek. To su starješine od Elifasa u zemlji edomskoj. To su sinovi Adini. 17 A sinovi Raguela sina Esavovog: starješina Nahot, starješina Zare, starješina Some, starješina Moze. To su starješine od Raguela u zemlji edomskoj. To su sinovi Basemat žene Esavove. 18 A sinovi Olibame žene Esavove: starješina Jeus, starješina Jeglom, starješina Korej: to su starješine od Olibame kćeri Anine, žene Esavove.
19 To su sinovi Esavovi, i to su starješine njihove; a on je Edom. 20 A ovo su sinovi Seira Horejina, koji živjehu u onoj zemlji: Lotan i Soval i Sevegon i Ana, 21 I Dison i Asar i Rison. To su starješine Horejima, sinovi Seirovi u zemlji edomskoj. 22 A sinovi Lotanovi bijahu Hori i Emam, a sestra Lotanova bijaše Tamna. 23 A ovo su sinovi Sovalovi: Golam i Manahat i Gevil i Sofar i Omar. 24 A ovo su sinovi Sevegonovi: Aije i Ana. A taj je Ana koji pronađe tople izvore u pustinji pasući magarice Sevegona oca svog. 25 A ovo su djeca Anina: Dison i Olibama kći Anina. 26 A ovo su sinovi Disonovi: Amada i Asvan i Itran i Haran. 27 A ovo su sinovi Asarovi: Balam i Zavan i Akan.
28 A ovo su sinovi Risonovi: Uz i Aran. 29 I ovo su starješine Horejima: starješina Lotan, starješina Soval, starješina Sevegon, starješina Ana, 30 Starješina Dison, starješina Asar, starješina Rison. To su starješine Horejima, kako im starješovahu u zemlji Seiru. 31 A ovo su carevi koji carovaše u zemlji edomskoj pre nego se zacari car nad sinovima Israelovim. 32 Carova u edomskoj Balak sin Beorov, a gradu mu bješe ime Denava. 33 A kad umre Balak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Bosore. 34 A kad umre Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje temanovske. 35 A kad umre Asom, zacari se na njegovo mjesto Hadad sin Baradov, koji raskomada Madijance u polju moavskom, a gradu mu bješe ime Geten. 36 A kad umre Hadad, zacari se na njegovo mjesto Samada, iz Masekasa.
37 A kad umre Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. 38 A kad umre Saul, zacari se na njegovo mjesto Balenon sin Ahovorov. 39 A kad umre Balenon sin Ahovorov, zacari se na njegovo mjesto Adar, a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu beše ime Meteveela, koja bješe kći Matraide kćeri Mezevove. 40 I ovo su plemena starješinama od Esava po porodicama njihovim, po mjestima njihovim, po imenima njihovim: starješina Tamna, starješina Gola, starješina Jeter, 41 Starješina Olibama, starješina Ila, starješina Finon,
42 Starješina Kenez, starješina Teman, starješina Mazar, 43 Starješina Magedil, starješina Zafoj: to su starješine edomske kako nastavahu u svojoj zemlji. Ovaj Esav bi otac Edomcima.
Post je objavljen 04.12.2006. u 23:43 sati.