Opasnost svjetskom miru ili pravo unutarnjopolitičkog izbora
Problem Sjeverne Koreje je već odavno prerastao okvire bilateralnih američko-korejskih odnosa i doveden do točke gdje je svima jasno da taktiku pritisaka treba drastično promijeniti. pooštravanje ekonomskih sankcija nakon nuklearnih pokusa samo otežava prosječnom građaninu život, a političarima proširuje prostor za manevar. Sankcije od 1950. godine nisu pomogle, one moraju biti dio šire diplomatske akcije. Možda kao što se to iskustveno pokazalo učinkovitim – „kupnjom“ političke volje financiranjem pojedinih gospodarskih projekata u zemlji.
Problem Sjeverne Koreje i oružja za masovno uništenje jest što za razliku od dosadašnjih nuklearnih sila, ona nema demokratsku tradiciju. Sjevernokorejski narod nema usvojene mehanizme za utjecanje na državnu politiku, kako unutrašnju, tako niti vanjsku, a što j e najvažnije ni obrambenu. Opravdano se postavlja pitanje odgovornosti za upravljanje oružjem za masovno uništenje. U Sjevernoj Koreji, nuklearna je bomba u rukama oligarhije gospodarskim sankcijama stjerane uza zid.
Svjetske ratove započinjale su „velike“države polarizirane oko pitanja sukoba s manjim državama. Bogu hvala, danas, nije došlo do točke vrenja u međunarodnim odnosima tako da ne vidim krizu većih razmjera na pomolu.
Možda je rješenje u sorosevskoj querila politici, tj. financijskoj pomoći unutrašnjim opozicijskim snagama.
Krizu treba gledati i iz sljedećeg aspekta: Sjevernu koreju naravno jača i neuspjeh politike SAD-a u Iraku. Nije uspjela dokazati postojanje oružja za masovno uništenje, došlo je do islamske radikalizacije društva, nefunkcioniranje demokratskih institucija, eskalacija sukoba, nedovoljan broj američkih profesionalnih vojnika koji bi mogli barem nasilno osigurati mir.
Hans
Post je objavljen 03.12.2006. u 22:43 sati.