Marketing
Gledam reklamu za Axe efekt.. (la la na na lala..)
Hm, već je nedjelja. Vrijeme tako brzo prolazi.
Dobro je samo što se uspijem
zabaviti petkom i subotom
i u potpunosti zaboraviti na školu, osobito na
matematiku.
Sinoć smo bili u "dotičnom bircu".
Tako sam se dobro zabavila.
Potrošili smo novaca i novaca.
Cijelu večer je svirala muzika po mom ukusu
i zbog toga je bilo sve još bolje.
U tom dotičnom bircu inače ne puštaju narodnjake
i zbog toga mi je strašno drago.
Tu se pretežito skupljaju gimnazijalci, metalci, rockeri, a ne cajkuše.
Nisam sigurna, ali samo u džuboks
je ubačeno oko tridesetak kuna.. hehe..
Upoznala sam i dvojicu novih, dotičnih likova.
A takvih kod nas i nema puno.
I to je veelika šteta. Barem za mene.
Jedan ide sa mnom u školu, ali ga baš nisam poznavala.
Ima DUGU CRNU KOSU, crvene starke i baš je
simpa. Baš super.
Drugi mi je, kada sam frendove žicala kovanice
za džuboks, istresao kovanice
u ruke i rekao da ovu on časti. Ee, da.
Imao je marte, lance na hlačama,
kožni kaput i kozju bradicu,
tamnu kosu i
plave oči.
Neko vrijeme smo pričali,
onako o glupostima i na plazmi
gledali spotove AC/DC-a i Iron maidena.
Baš mi je bilo lijepo biti
u društvu nekoga tko je sličan meni,
mome oblačenju i tko je u svijetu u kojem sam i ja.
ZAŠTO TAKVIH LJUDI OVDJE NEMA VIŠE?!?!
Baš sam danas mami rekla kako bi bilo dobro da se odselimo.
Nekud. Gdje nisu svi ovako jadni i svi
na isti kalup. Gdje svi i sve mora biti isto.
Rekla je da će se to dogoditi prije ili kasnije.
Ali hoće. Nadam se.
Ali ne bih voljela ostaviti sve svoje frendove i
drage osobe.
Mjesta za koja me vežu neki posebni događaji.
Ipak sam tu odrasla.
Imam neke besmislene želje.
Besmislene za druge.
Meni su sasvim ok. haha..
Nikada neću uspjeti promijeniti svijet
i napuhane glave drugih ljudi.
Ne volim kada me žele promijeniti,
niti sigurno oni vole kada ih se pokušava promijeniti,
ali bi trebali skužiti
da se ponašaju šašavo, glupo i nedostižno.
Gluposti.
Neću ni pokušavati.
Jednostavno ću truditi se izbjegavati takve ljude.
Ili nešto.
Danas sam u trgovini vidjela lika
u kožnoj jakni, s dugom kosom, majicom
na kojoj piše
AC/DC i s martama.
Od tada me nešto puklo i
odlučila sam skupiti novce i kupiti si marte.
Već me živcira kako mi se
starke brzo raspadnu.
Ne mogu opisati kako sam sretna.
Neznam, takvi ljudi me jednostavno čine sretnom.
I moja mama. hehe..
Priznajem, strašno sam vezana za nju,
a i sluša isto što i ja, spaljena je do ibera i
razlika u godinama među nama nije baš velika.
Tako da se super kužimo.
I tako..
Dosta bi bilo za danas. Rekla sam što sam htjela.
Osjećam se super.
Post je objavljen 03.12.2006. u 18:53 sati.