Marketing
Time goes by so slowly...
Čini mi se k'o da su prošle 3 godine otkad sam posljednji put čitala nečiji post ili zavirila na neki blog, a u biti je samo mjesec dana brzinski proletjelo. Zašto onda ja imam filing da se radi o godinama? Ja sada zaista tražim razlog tome, ali teško je dati samo jedan…stoga ću ih nizati dok god mi padaju na pamet.
1. Jedino raspoloženje koje meni može poslužiti kao inspiracija za izražavanje emocija je tjeskoba. U posljednjih se mjesec dana nisam ni sjećala da ona još uvijek postoji ni da sam ikad bila njezinom žrtvom. Sunce je bilo na mojoj strani ulice. Leptirići su bili u mom želucu, čemu ne pripadaju nužno zasluge muškom spolu, već su bili nastanjeni u meni jednostavno zbog toga što sam znala razlog svakog svog koraka, sve što sam uradila uklopilo se u sliku onoga što sam željela. I iako mi trenutno svira stvar imenom Sadness (zaista dobar mix), moje se raspoloženje nije promijenilo, ali (nadam se) prolaznu tjeskobu ipak osjećam. Naime, ovo je prvi petak popodne u jako mnogo vremena kojeg provodim kod kuće, bez društva, bez frendice s kojom bih pomno analizirala ključne trenutke u proteklom tjednu te isplanirala subotu. Ines, fališ mi!! Tim više ča te boli glava…k'o da i mene boli skupa s tobon!
2. Izlazila sam …dosta. Često nisam vidjela dalje od tih subota koje su postale moja glavna motivacija…tužno…ali ni to se nije promijenilo. Densanje u Magnusu a potom u Kuku i dalje se ne skida se s prvog mjesta moje liste potreba. Ipak, ne bih detaljizirala iako su možda baš neke pojedinosti izravno odgovorne što eto, upadoh u crnu rupu.
3. Jeste li doživjeli ikada katarzu? Oh, ja jesam…taj osjećaj spokoja postignut neposrednog nakon što iz sebe izbacite (doslovno) sav višak, sve što vam smeta, sve što je neizrečeno…trnce i hladnoću (brrr) koji su me pri tom procesu tresli ništa nije uspjelo ublažiti, ali nakon toga sve kreće ispočetka. Vrijednost druge šanse je neprocjenjiva, ali ja sam ipak nehotice postavila cijenu po kojoj sam je prodala.
4. Ostarila sam godinu dana u samo jedan mjesec. Istina, nisam se previše bunila tada protiv starenja, (a nije ni da se sada bunim), ali znam da ću možda već za tri godine poželjeti usporiti godine, vrijeme, prirodne tokove… Obilježavanje godišnjice moga života zapravo je neposredno vezano uz pročišćenje mog duha iz točke br. 3, a što je, da se naslutiti, vezano uz još gornju dvojkicuŕ 2 + 3 + 4= gdje sam bila tako dugo (ne brigajte, nije ovo nikakav složeni algebarski izraz).
5. Razno:
· Muke iz školske klupe (svašta čovjeka može sputavati od pisanja posta).
· A ajde, da ne dužim i srčeko mi se malo trzalo…eto priznah sad…al' toliko o tome
I neču više da pišem…jer ionako od onih koji ovo uopće krenu čitati, malo njih stigne do kraja…
I samo da znate…ono na NIT-u, u srijedu u 6 popodne i četvrtak u 9 i pol ujutro sam stvarno bila ja!
Post je objavljen 02.12.2006. u 11:14 sati.