Ukradoh naslov za post negdje iz sredine kolumne Ante Tomića koju je obavio 27. 11. ove godine u Jutarnjem listu, a koju je prenio MVInfo. Veseli me, i nasmijava, ponekad Tomić, a ponekad me oduševi. Kao sad, kao u ovom tekstu, kada uspješno, kolumnom na prosječnom Hrvatu razumljiv način objasni (iako bi ispravnije rečeno bilo: prevede ) što je Radman točno htio reći kad je izjavio da je najveći problem ove države to što se znanje ne cijeni.
Osobito me, naravno - kao i svakog egoista, pukne kad iznese nešto što je meni 1000 puta palo na pamet:
(...)zašto ne bi, na primjer, saborskim zastupnicima smanjili plaću na četiri tisuće kuna. Pa onda neka u Vladu lijepo dođe predsjednik nezavisnog sindikata saborskih zastupnika i traži usklađivanje osobnih dohodaka s rastom životnih troškova. Pa neka im premijer odgovori da u proračunu nisu predvidjeli novac za to, a zastupnici na to do daljnjega neka prekinu sva zasjedanja i radove saborskih odbora, i neka sjednu na stepenice pred saborskom dvoranom i tužno pjevaju: “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi...”
Jer kad zaključi
Trogodišnji štrajk Sabora Republike Hrvatske, neću pretjerati ako kažem, ovoj bi zemlji manje štetio nego tri dana štrajka u svim osnovnim i srednjim školama.
zbilja ne pretjeruje.
Istina je i da se često čuje :
“Što oni hoće? Imaju tri mjeseca godišnjeg i žale se na male plaće”, (...)
i to ne samo na ulici i na forumima, kako kaže Tomić, već i u tramvaju, kinu, restoranima, na blogovima, obiteljskim ručkovima, rođendanskim okupljanjima i partijima. Naravno, sve dok sudionici dijaloga ne saznaju da među njima sjedi netko tko je rad u prosvjeti iskusio. I uvijek se čudom čude i omdahuju glavom kad ih se pita da jel' zbilja misle da je pojavit se na satu jedino što profesor radi.
Pa da vas pitam? A tko priprema satove? Tko piše i ispravlja testove? Tko ispituje djecu, provjerava znanje? Tko odgaja djecu, da, odgaja one potomke idiota koje doma ne nauče ni dobar dan ni hvala ni molim, ali zato pička ti materina znaju od prvog osnove? Tko vodi školarce na Interlibere, izlete, maturalna putovanja? Tko priprema, poziva na i održava roditeljske sastanke? Tko trpi skrenute - ambiociozne, lude, pokvarene, pervertitne, flegmatične, nezaintersirane (vjerujte me ima ih svakkavih, a normalnih ponajmanje) - roditelje svaki tjedan na informacijama? Tko trpi roditeljske zvijeri (uvjerene da je njihovo dijete genij, a glupo ko top, i koje ne bi mrava zgazilo, al se školi maklja sve u 16) na kraju školske godine kad shvate da će im mali imati 4 iz matematike? Tko trpi uvrede djece i roditelja, koga doma potkopavaju i djeljkaju im kojekakve epitete znajući da će ih klinac kad tad ponovit, tko se stalno izlaže kritici, tko ama baš nikad nije svima dovoljno dobar, tko uvijek, vele, ima nekog koga voli i nekoga koga mrzi? UČITELJI, NASTAVNICI I PROFESORI.
Mislim da tri ili više mjeseca godišnjeg prosvjetni radnici, uz više plaće, naravno, zaslužuju samo zato što se uspješno suzdržavaju od ubijanja roditelja, ako već ne zbog toga što 9 mjeseci iz dana u dan po barem 5-6 sati dovode u kakav-takav red po 40 djece po pojedinom razredu. A uspijevaju ih ponešto i naučit. Pa makar to bilo dobar dan, hvala i molim.