Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nemame

Marketing

I've been through the desert on a horse with no name

Predah. Uzela sam si ga, bez obzira na to što itko mislio o meni. Treba mi. Treba nam. U školi su me mislili obradovati viješću da mogu ostati još, na zamjeni za profesoricu hrvatskog. Rekoh, ne hvala. Imam nešto puno bolje na umu. Hvala, ali nije to za mene. Osnovna se škola promijenila. Brdo neodgojene dječurlije koja dolazi u školu u štiklama, s petardama, u dekolteima, našminkana, bez knjiga, s rječnikom narkomana i prosjaka, koja ne poštuju ni školu, ni roditelje, ni profesore, koja se nastavnicima obraćaju s Ti i koja se za vrijeme sata gađaju, u najmanju ruku, upotrijebljenim ulošcima... Ne, nije to za mene. Da nisam u ovome stanju, možda bih i mogla. Ovako me previše sve to dira.
Ima dobre djece, i zavoljela sam ih i oni mene, ali u žestokoj su manjini. To je onih par koji bi zapljeskali na moje izjave tipa "Slušam sve osim narodnjaka". To je onih par koji bi me ostali nakon sata nešto pitati. Koji bi naučili ono što sam predavala, iako sam samo "mala na zamjeni". I imam misiju. Svrstati svoje govance u tu skupinu, u tu manjinu. Ne čini mi se to tako teško. Ključne riječi: roditeljska ljubav, roditeljski odgoj, sigurnost doma.
Ne znam. Sve se promijenilo onog dana na stanici kad sam osjetila četiri njegova (srednji rod jer se radi o 'malom govancu') udarca. It's really alive and it's really kicking. Misli o roditeljstvu su ovladale mnome. Potpuno. I iscrpljivao me rad u školi jer me iskreno boljelo to što neki rade od svoje djece. No teško je objasniti zašto sam ta tri tjedna doživjela kao križni put, zašto mi je to sve tako teško padalo. Jer ja sam u drugom stanju i teško je išta objasniti onima u prvome stanju. I malo njih ima razumijevanja za sva moja stanja. Zbunjena sam i smušena i izgubljena, nemam pravih riječi i ne znam baš obavljati stvari. Stalno samo razmišljam o djeci i o svijetu i o ispravnim izborima. Pitam se koliko će to trajati. Nadam se da ću barem nakon poroda preuzeti kontrolu nad svojim djelima, mislima i osjećajima.
No osim što mi je izraz 'neodgojena mularija' ušao u svakodnevni rječnik te time činim još jednu dosadnu trudnu jedinku na svijetu, ostalo je predah i čekanje. Sa stanom su stvari krenule svojim tokom. Mi smo ga kaparirali, pronašli rješenje za kredit, predali papire i sada čekamo. Ako nam svemir bude naklonjen, selimo do sredine veljače.
Predah i čekanje. Uz kavicu, radio, mice i laptop. I blaženi kaos u glavi.

Post je objavljen 28.11.2006. u 13:37 sati.