Danas je bio tmuran dan, ali ne dovoljno da mi pokvari raspoloženje...
Maštala sam. Maštala sam cijeli dan... I zamišljala...
Zamišljala sam tvoj pogled kojim kada me pogledaš, učiniš da se osjećam posebno...
Na neki čudan način, ali tvoj pogled utječe na mene.
Zamislila sam tvoje plave oči koje se smiju kada i tvoje usne...
Sjetila sam se tvog osmjeha koji je tako nevin i tako blag...
Tada sam pomislila na tvoje usne....
Na te mekane usnice koje tako nježno ljube, koje se igraju mojima, koje me gricnu ponekad, koje me izluđuju....
Mmmmm... želim te sada kraj sebe...
Želim osjetiti tvoje ruke na svom tijelu, želim da me držiš poput najdraže figurice i bojiš se stisnuti me... Kažeš da sam tako krhka i da se bojiš da me ne slomiš...
Nećeš me slomiti, ti to ne možeš...
Samo jednim poljupcem daješ mi do znanja da sam ti posebna. Tvoj dah me topi...
Tvoj vrući dah u toj tmurnoj noći, na mome vratu...
Tako si neodoljiv, baš kao i lik iz moje mašte.
A stvarnost si, ti si moja stvarnost i moja tajna....
Moja tajna se pretvorila u moju maštu.... Moja mašta se pretvorila u moju stvarnost...
Moja stvarnost se još pretvara.....
U siluetu jednog sna iz kojeg se ne želim probuditi....
Post je objavljen 23.11.2006. u 03:28 sati.