Stara gitara bez žica, beživotna pokraj zida tiha je.
vrijeme je surovi ubojica pritajen kao prijatelj što izda te
kad čitav vijek iza je ništa doli ove kože zgužvane što skori kraj ne priznaje.
mrzim ovo tijelo, bore, staračke pjege i sijede,
stare stvari u našoj sobi što u mom oku blijede u borbi da ostanu lijepe-
nekako tužno su lijepe kao da vape razapete na kazaljke slijepe što jedino svoj put vide,
ne razumiju bijedne, trošne komade namještaja ni ljudskih osmijeha dok lutaju...
stvari nisu svjesne, nisu ni glave - sve će na kraju stati u 2 sekunde male
i tko smo tad?
otkucaji kozmosa - čujem ih noćas - štoperica okrutna.
hladna postelja
njena kosa prosuta po jastuku i dalje mirisna
spavačica tirkizna
ruka i prsten izlizan
djeca su sretna ali djeca su daleko
imaju svoje živote
čeka ih nekad negdje netko
još uvijek ne strepe pred sjenkom, ne boje se mraka
pokoji nedjeljni ručak koji još dijele sa nama
a mi, dva starca, sanjali smo ovo da maštamo i lutamo skupa sve do posljednjeg zbogom.
čitava vječnost sretna smještena u oko - moje i njeno ljeto po ljeto
a sada drhtim pred zorom -
što ako ona ode prva?
što ću sa sobom i ovom sobom satkanom od tišine koja ječi bolom?
ne smijem joj dotaknuti ruku, ne smijem ni pogledom
razara me pomisao da će biti hladna olovno.
mrzim ova tijela!
zašto ne lepršaju ponovno?!
samo još jednom, jednom samo nek zažmiri Bog.
željo moja, mjeseče moj
budi opet moje sunce
samo još jednom usne na usne, srece uz srce!
ne smijem da te dotaknem a sav hrlim ka tebi, grlim te i ne dam te!
samo još jednom nek do oltara vodi tepih, opet Ti u bijelom
kad je svemir drhtao pred srećom
nek ta vječnost traje vječno
samo još jednom...
...........
cijeli život zajedno, više i ne primjećujemo koliko se ispunjavamo
dok misli premećemo stopljeni u jedno
duša uz dušu, bok uz bok
oči pune sjećenja bulje u prazan strop...
cijeli život tražim samoću, da budem sama,
a sad kad je imam bježim ko đavo od tamjana
stisni mi ruku - u tebi ne vidim starca
u mojim očima još si poput dječarca!
sjeti se - ljepota je u onome što gleda - takve nas i Bog vidi s druge strane neba
a mi, 2 starca, sanjali smo ovo - da maštamo i sanjamo zajedno do posljednjeg zbogom
tko bi rekao - vrijeme leti - možda nas uzme sa sobom.
kako god bilo želim otići sa tobom.
savladava me nemoć
ne daj da zaspem u snu!
strah me nagriza ko rak - što ako sutra ne budem tu?!
barem sam voljela, ma, barem sam probala
živim bez žaljenja, umirem slobodna.
vidi nas - dva starca, a sanjali smo ovo - da maštamo i sanjamo zajedno do posljednjeg zbogom...
...dva starca, a sanjali smo ovo - da sanjamo skupa...
zbogom.
Post je objavljen 22.11.2006. u 12:58 sati.