O meni... ako vas možda zanima...
Ja sam maturantica jedne kvalitetne, hvaljene gimnazije Zagreba grada...
Malo ću pisati o razredu, tek toliko da vas upoznam s tim kakve osobe provode samnom pola dana, a koje će se, nažalost ili nasreću, pojavljivati u mojim daljnjim postovima...
Idem u predivan razred pun topline i radosti ispunjen brigom jednih za druge te napose razred pun osoba u koje možeš imati povjerenje .
Naravno ovo je bio jedan opaki sarkazam .
Zapravo, vjerujem da bi Freud uživao promatrajući moj razred. Vjerojatno bi otkrio puno komplexasa uzrokovanih željom za majčinom sisom ili ljubomorom na očev spolni organ, kako je on to već otkrivao sa svakim mogućim problemom u životu.
Naime, ja sam dio jednom malobrojnog (svega nas je 19) razreda djevojaka. Ne, ne idem ni u kakvu katoličku školu, a niti u neku pod organizacijom Iskoraka. Jednostavno se poklopilo da smo jedan jedini žensko - ženski razred na školi.
Naravno da se tu odigravaju prave sapunice . Većina djevojaka je jednostavno u banani
Ima nas svakavih. Umišljene, sebične, bahate, podle.... Ali najčešći sindrom u našem razredu je svakako "povucime-potegniga" ili ti "nemam svoje mišljenje, stavove, razmišljanja, nego slijedim vođu čopora, a ako slučajno zgriješim tako da se na trenutak pojavi neko JA u meni, brzo ću ga ugušiti i nastaviti slijediti vođu čopora". Drugim riječima, sve se povode jedna za drugom, što Ona, The Chosen One, misli o nekome, tako misle i druge. Jer naime, Ona je pametna, lijepa, super, zakon, cool.... U nekom paralelnom svemiru.
Recimo da imamo osobu koja je počela jesti jogurt za veliki odmor jer Posebna (prva pratilja Nje) jede. What more can I say?
No, nisu baš sve tako loše, jadne, beskičmene ili štagod. Ima ih i fakat cool npr. Ricana (ona će prva čitat ovaj blog, a i živi za to da joj se diže... ego, a čemu prijatelji služe....) naime ona je jedna cool, pomalo exhibicionistichki nastrojena trebica s kojom doista možeš ponekad razgovarati. Naravno, ne uvijek, jer je s ovim na kavi, s ovom ide doma, s Onom Glupom na mobitelu... Al uglavnom, ponekad zbroji dva i dva čak i brže od našeg profača iz matiše----- što u biti i nije baš teško.
Ima ih još tu i tamo pokoja, ali samo su neke vrijedne spomena.
Npr. moja Cicolina, draga sisata cura iz Far, far away.... Uvijek simpa, draga, mirna, tiha, našminkana... Nju fakat jako volim od samog početka jer je doista srce, duša i nokat od osobe.
Zapravo ima tu još poneka osoba, spomenut ću Pticu, i Madrilenu, koje su se doista pokazale kao fakat tople i drage osobe koje ti baš i neće okrenuti leđa kao mnogi. Ja naime prijateljima želim radije gledati prišteve na čelu nego logo na stražnjem dijelu majce...
Post je objavljen 21.11.2006. u 16:08 sati.