Marketing
Vukovar, Međunarodni dan prava djeteta i Šegrt Hlapić
Gledam kako su još danas na nekim prozorima u gradu gorili lampioni za Vukovar. A mi nismo zapalili ni jedan. Zato je moje srce svih ovih dana gorjelo za taj grad. U petak navečer Vukovarska ulica sva u crvenilu gorućih lampiona otvorila je srce i preplakala sam ju od Svačićeve do Gajevog trga. Ne znam zašto, ali sve sam osjetljivija na sve događaje od prije tako puno godina. Nema mržnje, nema jala, gorčine, samo neizmjerna tuga.
Večeras sam u srce svjećnjaku kojega sam sama izradila zapalila jednu malu lučicu za Vukovar. Uvijek sam smatrala da je plamen plamen, što god da gorio. Lučicu ili srce.
Večeras sam doživjela super foru. Vraćala sam se već kasno s posla, Deba me zezao da ću dobiti batina što tako dugo ostajem, a onda sam mu rekla da moram još do OŠ Tin Ujević vidjeti kakvu radionicu imaju kako bih napravila bar dobru fotku. Nije mi se dalo i skoro sam odustala, ali sve se poklopilo i uspjela sam doći gotovo na početak. Učinilo mi se da će radionica o pravima djeteta (inače, danas je Međunarodni dan prava djeteta) biti suhoparna i nezahvalna za dobru fotku. A onda je nastavnica predstavila igrokaz 3 a ili kojeg već odjela. A kad ono! Šegrt Hlapić! Totalno sam se oduševila! Mali koji je glumio Hlapića, bio je totalno sladak! Istina, sve je bilo skraćeno, ali ja sam sretna otišla kući. Kako dan može biti lijep.
Post je objavljen 20.11.2006. u 19:45 sati.