I tako krene opet ista priča. Vrtim se u krug i tupo gledam u prazno. Razmišljam o nepotrebnim stvarima i samo tonem još dublje, gubim se u tišini vlastitih razmišljanja, gubim pojam o vremenu i opću orijentaciju. Gledam slike. I užasno mi je žao što sam u zadnje vrijeme zapostavljala osobe koje najviše volim, do kojih mi je najviše žao samo zato što sam bila preslaba da sama sebi priznam činjenice i suočim se s istinom.
Izgubila sam dragocjene trenutke istinske sreće uzalud. Samo da bih ponovno shvatila sve što već otprije znam. I žao mi je. Stvarno je. Ali poravit ću to.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Bila sam na ispovijedi. I shvatila sam neke stvari. Bez obzira na sve što me smeta, znam da je ovaj put netko drugi u pravu. I to je dobro. Ali jedna stvar koja me toliko oduševljava kod katolika je ta divna stvar OPROST. I uvijek nova šansa. Nova prilika, prilika da se pokajem za sve što sam učinila, priznam to sebi i drugima i krenem dalje. To je ono apsolutno najpotrebnije. I najgenijalnije.
Ali shvatila sam da je još bitnije samoj sebi dati novu priliku.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nego, htjela sam zapravo reći da svi grješimo. Ali ljudski je griješiti nam ne smije postati navika ni isprika. Kad pogriješimo,
trebamo to priznati, pokušati ispraviti i truditi se da to ne ponovimo. Naravno da postoji velika šansa da ćemo posustati, ali trebamo se truditi. Stalno.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Budite mi pozdravljeni, pametni, volite se i najvažnije, budite hepi!
Post je objavljen 19.11.2006. u 12:27 sati.