Poznanstva na internetu
U zadnje vrijeme često se govori o normalizaciji odnosa sa susjedima, poglavito sa Srbijom. Ono što najbolje predočava odnose između Hrvata i Srba jest upravo odnos malih ljudi jednih prema drugima, njihovo međusobno razumijevanje i prihvaćanje u kontekstu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Upravo o tome govori mail koji sam primio u stvari kao komentar na temu Zar i ti, Borise Dvorniče prije odprilike tjedan dana, čiji je autor želio ostati anoniman. U svrhu predočavanja stvarnih odnosa malih, običnih ljudi, Hrvata i Srba uz odobrenje autora istog postam primljeni mail. Zbog svoje zanimljivosti, zbog svog internog i osobnog karaktera, bez politikanstva on nam može reći koje je stvarno stanje stvari međusobnog apsorbiranja Hrvata i Srba. Ova mala ljudska priča govori o susretu anonimnog hrvatskog forumaša sa srpskim forumašima u Beogradu. Dotični forumaš želio je ostati anoniman zbog straha od već pretrpljenih uvreda onih sa kojima se sastao u Beogradu, te u tu svrhu i ne otkrivam njegov forum pseudonim.
"Htio bih dati svoj komentar na odnose nas i Srbijanaca.
Posjetio sam Beograd ljetos nakon 22 godine. Otišao sam tamo sam i dogovorio kavu sa 4 srpska forumaša, "internet poznanika".
Činili su mi se čisto "pristojni" i razumni i tako sam se tih 5 dana družio sa njima. Kao prvo, jako su oprezni u komunikaciji, mislim da jedan od njih misli da sam nekakav špijun i da radim za neku nevladinu organizaciju. Uglavnom, pričali su mi kako im je bilo za vrijeme Miloševića, velike inflacije, kada je Đinđić ubijen itd.. Većinom sam ja njih slušao. Svakom od njih sam ispričao kako je to bilo biti prognanik u Europi krajem 20 stoljeća, međutim, nitko od njih ne može vjerovati da su ljudi u Hrvatskoj bili prognani.. i da to nisu bili samo Hrvati koji su podržavali Tuđmana, već i Srbi koji nisu podržavali ideju o ugroženosti i sl.. U njihovim glavama postoje izbjegli Srbi iz Hrvatske i izbjeglice iz Bosne, ali ne postoje Hrvati izbjegli ili prognani iz Hrvatske. U stvari, postoje samo oni iz Vukovara. Također, nikako ne vjeruju u podjelu Srba u Hrvatskoj na one koji su bili opčinjeni Miloševićem i one koji su također bili za hrvatsku nezavisnost. Živa katastrofa, jer ti forumaši su od 35-45 godina starosti.
Svi redom ne žele doći u Hrvatsku po privatnoj osnovi ili kao turisti, iako dvojica od njih posjeduju hrvatsku putovnicu, boje nas se ko crnog vraga.
Nastavio sam se dopisivati sa njima, a u kolovozu i rujnu sam pisao o posjeti Beogradu.
Neki od njih su se strašno uvrijedili, jer nisam pisao npr. o investicijama u Bg (nisam ništ vidio da se gradi), o prekrasnim parkovima, izložbama itd.. Objasnio sam im da sam došao vidjeti ljude, kako žive, i o čemu razmišljaju. Također sam tražio da mi objasne što je to tako uvredljivo u mojim postovima o Bg, ali nisam dobio odgovor od niti jednog. Uglavnom, uvrijeđeni su. Isto tako, u kasnijim prepiskama, uglavnom traže od mene da se očitujem o NDH, a ono što se događalo ovih zadnjih 15 i više godina, koliko god glumili savjesne pojedince, te godine su i dalje tabu. Objasnio sam i to da je NDH povijest i da čak ni moj otac ne može suditi o tom vremenu, ali da smo mi suvremenici ovih nedavnih događanja i da trebamo razogovarati o tome. Međutim, nisu spremni na to, nazvan sam nacistom, hrvatskim nacionalistom te glupanom, a i to je zato što su ljudi u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu poremećeni jer su previše slušali svoje nacionalističke vođe i sad pred Srbima glumataju žrtve.
***** izvrijeđao me u 9 mjesecu - pa ti sad popij kavu i razgovaraj sa Srbijancem. Išao sam mu objasniti da nije njegovo da sudi niti o meni niti o drugima, da nije poanta u tome, već je poanta da moraju saslušati tuđa iskustva i pokušati shvatiti što se dogodilo, ali jok! Oni misle da sam ja rat gledao na televiziji! Također, rado će ti reći - "vidim ja između redaka.. šta ti misliš" ili će bez kompleksa tvrditi da sam im napisao to-i-to iako nemaju dokaza, ali tako je teško s njima, čudo jedno. Čisti balkanizam.
Svi ti momci sebe smatraju jako naprednim pojedincima, ali su 30 godina iza svijesti prosječnog hrvatskog građanina. Osim toga, pljuvali su po Mađarima, koji su po njima fašiti u Vojvodini.Muslimani na Sandžaku i Bosni su fanatici, Crnogorce ne podnose i ne treba ići u CG, Rumunji i Bugari su poremećeni, Nijemci potpomažu svoje bivše saveznike iz 2.svj rata, Amerikanci su glupi, a o Hrvatima i Albancima se nisu očitovali. U stvari, Albanci i ne postoje, ko ni Makedonci koji su ili Srbi ili Bugari. Kaos!
Najstrašnije je što sam s njima normalno razgovarao, ali čim sam se vratio ovdje, krenuli su kompleksaški komentari te su me počeli nazivati da sam frustriran (kao bivši prognanik i jesam), da ti četnici koje sam vidio 91. g. da su to u stvari neki likovi iz Bulajevićevog filma -sve u svemu - ništa se nije dogodilo u Hrvatskoj osim što su 95 istjerani Srbi.
Katastrofa! Mogao bih još puno napisati šta su mi rekli, ali mislim da je to dovoljno.
Daleko, jako, jako, jako su daleko od nekakvih civilizacijskih normi ponašanja. Srbi u Srbiji žive u vremenu koje uopće nije sadašnje vrijeme. Neće od njih tako skoro ništa biti!
Sve je to tako jadno i bijedno!
Pozdrav!"
Post je objavljen 15.11.2006. u 16:56 sati.