Treptaji znaju biti toliko bolni i glasni
Kad čekam ranom zorom da me ugledaš
Dok udišem tvoj izdah
A otkucaji tvoga srca moje lice škakljaju
Mirišem tvoju kožu
Prislanjam usne o tvoj topli vrat
Tako sam sigurna i spokojna uz tebe
I osmijeh ne silazi s mojih usana
Kad čekam da tvoji zubi provire iza usana
U meni trnci plešu
I poput djeteta bacam ti se u naručje
Ili posramljeno spuštam pogled
Nešto je u meni sveto dok te diram rukama kurve
Dajem ti dušu u omotu tijela
Pišem ti neke sulude priče
I nesvjesno ponavljam one iste poljupce
Obećajem ti...
Svoju kožu vrelu iza tuširanja
Sjajne sunčane zrake u oku
Neku samo tebi vidljivu šljokicu na usni
Pjesme u poljupcima
Klasičnu glazbu u zagrljaju
Dječje skakutanje u isprepletenim prstima
Ugrize na grudima,bedri,vratu,ruci,trbuhu...
Milovanje vrhovima kose
Kapljice s leđa
Najdraže ružičasto donje rublje
Svu nježnost koju posjedujem
Riječi koje znam
Misli koje pišem
Obećajem ti ono tiho u meni što samo ti čuješ
Te suze na zadnjoj večeri koje si tako tužno gledao
Drhtanje usana na spomen NAS
Oboren pogled i spuštene trepavice
Dajem ti...
Neprospavane noći
Zaboravljene sate
Ukradene poljupce
I bijedne pokušaje da te zaboravim
Onu našu bolnu svađu
Tvoju prvu ljubomornu scenu
Te silne zabranjene poglede pred njom
Tu bol u tebi pri pomisli na njega
Moj parfem na tvojoj odjeći
Nedorečene izjave ljubavi
Svo to željno iščekivanje
I onaj susret na recepciji...
I dok te zovem i budim iz sna
Htjela bih plakati jer te nema u blizini
A smijem se jer si u meni
I pišem nejasne poljupce
Mekane dodire
Strasne uzdahe
Nekad sam živjela od nadanja
I bilo je lijepo,mada je peklo
Sada živim od sjećanja
I ne dodirujem tlo.....
Otišli smo previsoko....
Post je objavljen 12.11.2006. u 23:19 sati.