«A-Ma Gau» ili u prijevodu «Zaljev božice A-Ma» bile su navodno prve riječi koje su od starosjedioca čuli Portugalci kad su stupili na ovo tlo početkom 16. stoljeća. Otuda i današnje ime Makao. Za svoje kolonijalne vlasti Portugalci su ovo mjesto nazivali «Grad s Božjim imenom, Macau». Legenda kaže da je A-Ma, siromašna djevojka, tražila prijevoz do Guangzhoua. Svi su je bogati trgovci redom odbijali prevesti na svojim lađama. Ali tad je naišao siromašni ribar koji ju je odlučio primiti. Ubrzo je naišla snažna oluja, svi brodovi bogatih trgovaca bili su uništeni i jedino je preživjela mala brodica siromašnog ribara. Po dolasku u Makao, A-Ma se uspela na brežuljak Barra i okružena jakim svjetlom uzašla je na nebo. U njenu je čast ribar na mjestu iskrcaja u Makau dao sagraditi hram. A-Ma je danas jedna od najomiljenijih božica na obali Južnokineskog mora i smatra se zaštitnicom ribara i pomoraca.
Centar grada je Praca do Senado, alfa i omega Makaa, dražestan mediteranski trg. Uokolo ovog trga ili nekoliko koraka od njega nalazi se većina kulturnih spomenika Makaa: taoistički hram Sam Kai Vui Kun, gradska vijećnica, Santa Casa de Misericordia jedne od najvećih dobrotvornih organizacija u Portugalu u 16. stoljeću, a u Makau odgovorne za otvaranje bolnica i drugih socijalnih ustanova koje još uvijek funkcioniraju, tu je i nekoliko palača s arkadama iz 17. i 18. stoljeća, prilično nezanimljiva katedrala, te kuća bogatog kineskog trgovca Lou Kaua s kraja 19. stoljeća izgrađena u srcu kršćanske četvrti.
Ali vrhunac ovog grada predstavljaju dvije katoličke crkve: ona sv. Dominika te sv. Pavla. Crkva sv. Dominika s razlogom nosi epitet najljepše među crkvama Makaa: izvana žuta fasada s bijelim ukrasima i zelenim prozorima, a unutra uz žutu boju dominiraju raznobojni vitraji uz nekoliko slika i kipova, uključujući i onu Djevice Marije koju katolički vjernici Makaa svakog Uskrsa nose u procesiji po ulicama grada. Crkva je izgrađena krajem 16. stoljeća po nalogu trojice dominikanaca iz Acapulca, Meksiko. Od isusovačke crkve Mater Dei i koleđa sv. Pavla s početka 17. stoljeća, najstarijeg zapadnjačkog koleđa na Dalekom Istoku, poznatiji zajedno pod imenom sv. Pavao, nažalost ostala je samo fasada crkve. Nakon što su isusovci protjerani iz Makaa 1762. godine, crkva i koleđ su bili preuređeni u kasarnu za portugalsku kolonijalnu vojsku. Godine 1835. u kuhinji kasarne izbio je požar koji je progutao cijeli kompleks osim crkvene fasade koja se nalazi na vrhu dugačkih stepenica i danas je najpoznatiji simbol Makaa. Fasada je ukrašena reljefima i statuama koje ilustriraju rane dane Crkve u Aziji. Tu su statue Djevice i svetaca, reljefi Rajskog vrta i raspeća Krista, anđeli i demoni, ali i neki reljefi koje na drugim katoličkim crkvama u svijetu nećete naći: poput kineskog zmaja, japanske krizanteme ili portugalske karavele. Još jedan dokaz prekrasne fuzije Istoka i Zapada.
Nedaleko glavnog gradskog trga skriven je Mercado do Sao Domingos ili tržnica sv. Dominika. Šećem i promatram: razno voće i povrće, meso od svinjetine i govedine do onog raznih pernatih mališana poput kokoši i golubova - mnogi još uvijek živi čekaju svog kupca i nož pod vrat. Posebno se zadržavam u ribarnici. Gledam prodavače kako čiste ribu, mame kupce svojim urlicima, kupci promatraju ribu, gledaju njene škrge, zaključuju da je svježa i kupuju ju. Tu ima i riba i liganja i rakova i školjaka. Iznenađuje me ponuda ove ribarnice. Ali ono što me još više iznenađuje je činjenica da niti jednoj od svih tih riba ne znam ime. Ne prepoznajem niti jednu ribu s naših ribarnica. Ipak je Jadransko more daleko od Južnokineskog.
Dan završavam usponom na dva brežuljka Makaa: Mont Forte s isusovačkom tvrđavom iz 17. stoljeća, a koja danas udomljuje odličan interaktivan Museu de Macau (ulaz MOP 8), te Guia Fort s malenom kapelom Naše Gospe od Guije i uz nju 15 metara visokim svjetionikom, najstarijim na južnokineskoj obali. Guia je ujedno i najviša točka Makaa. Legenda kaže da je 1622. godine, kada su Nizozemci napali Makao u želji da ga osvoje, kip Djevice napustio kapelu, raširio svoju haljinu i njome zaštitio grad od topovske paljbe Nizozemaca. Svjetionik uz kapelu je izgrađen mnogo kasnije, 1865. godine, i odmah se nameće jedno pitanje: «Zašto su ga Portugalci izgradili gotovo kilometar daleko od morske obale?» Pronalazim objašnjenje. More je prije bilo puno bliže svjetioniku. Njegovi su valovi udarali o brežuljak Guia, na čijem se vrhu nalazi svjetionik. Ali u zadnjih nekoliko desetljeća nasipavanjem Makao uzima od mora. Čitava zona visokih poslovnih nebodera i casina koja se nalazi između Guije i morske obale nekada je pripadala moru.
Promatram zalaz sunca za planinama u daljini. Planinama koje više nisu Makao, nego Kina...
FOTOGRAFIJE MAKAA
Post je objavljen 26.10.2006. u 17:01 sati.