Pri samom pomenu TurboFolka i njegove produkcije, pade mi napamet ona genijalna izjava iz romana Kvaka22: "gdje počinje TurboFolk, tu završava logika"... Dobro, u Kvaka22 se radilo o vojsci: " gdje počinje vojska, tu prestaje logika"..
Toliko je besmislenih ideja, čemernih rima i zbilja, ali zbilja bezvrjedne 'poezije' u ovoj hrpi balkanskog otpada...
Tako naprimjer - u pjesmi Skitnica kaže se: Ovo je moja kuća živio sam tu / ovo je moja draga volio sam nju / ono je čovjek neki što mi uze sve / skitnice čekajte me, ja nemam gdje.
Ako zanemarimo gnjecavo samosažaljenje od kojeg žive ne samo ovi stihovi nego i golem dio ljubavnih cmizdrenja u ovim tekstovima, i, uz to, ako zanemarimo čemerne rime "tu" – "nju", "sve" – "gdje", te neizbježno alkoholizirano stanje i kafane koje nisu izuzetak nego jedno od glavnih obilježja svekolikog stihotvoraštva u turbo – folku, ostaje nam da se pitamo: gdje smo? U Americi ili u BiH/Srbiji/Hrvatskoj?
Jer nije nemoguće da jednom Amerikancu, kad se sjetimo njihovog zakona o razvodu braka, "čovjek neki" uzme i kuću i ženu, ali nije mogućno da se isto dogodi razvedenom Bosancu/Srbinu/Hrvatu, točnije, takvo nešto je mogućno jedino u ovakvim stihovima koji siluju i stvarnost i jezik i osnovna pravila logike: A kad me budu drugovi iz kafane vodili / pred tom kućom opet staću / iz sveg' glasa zapjevat' ću / nek vode me na sud / i kažu da sam lud.
Kako se vidi, mjesto gdje se, u nas, utvrđuje je li neko lud, nije duševna klinika već sudnica: noćnim uličnim pjevačima sudija za prekršaje ne izriče kazne zbog narušavanja reda i mira, već daje mišljenja o njihovom duševnom zdravlju...
cijela pjesma ide ovako:
Armin Sakovic - Skitnica
Sinoc kad sam prosao
mojom starom ulicom
pred jednu sam kucu stao
skrio se pa zaplakao
neka ne vide, da mi ne ide
A kad me budu drugovi pijanoga vodili
pred tom kucom opet stacu
iz sveg' glasa zapjevat' cu
nek vode me na sud
i kazu da sam lud
Ovo je moja kuca zivio sam tu
ovo je moja draga volio sam nju
ono je covjek neki sto mi uze sve
skitnice cekajte me, ja nemam gdje
A kad me budu drugovi iz kafane vodili
pred tom kucom opet stacu
iz sveg' glasa zapjevat' cu
nek vode me na sud
i kazu da sam lud
U pjesmi Kakvo tijelo Selma ima ima stanovitih protivurječnosti.
Prvo se kaže: Te noći me uhvatila kriza / te noći bio si moj / ni ime ti upamtila nisam / samo te pamtim kao broj.
Ženska se, dakle, poslužila muškarcem kao objektom suzbijanja ili ublaženja "krize", stoga muškarca "pamti kao broj": udarila je još jednu recku, u skladu s rekorderskim duhom današnjeg vremena, i to je sve.
Zapravo nije sve: kriv je i muškarac: jer da si ostavio traga / ne bih te zaboravila, veli, kao zahtjevna ženska koja očekuje da muškarac, iako je s njim bila svega jednu noć, ipak "ostavi traga", što znači da se nije pokazao kao krevetski as. Na kraju pjesme, međutim, kaže se: Ja znam da si želio me dugo / i ja sam željela to / a sada bi htjela nešto drugo / a ti ćeš pravo na dno, što, uprkos nedostatku "h" u glagolu "bi", znači da nije bilo "krize", već da su oboje željeli snošaj, pa se pitamo: mogu li se uskladiti izjave sa početka i s kraja pjesme? Mislim, da li je moguće da na početku kaže kako te noći me uhvatila kriza/ni ime ti upamtila nisam, da bi na kraju poručila da ona dobro zna o kome se radi, a zna točno i što osjeća prema njoj?!
Ne treba ni pokušavati: autori ovakvih pjesama bacaju na papir prvo što im prdne na pamet, ali ne treba previdjeti da je žena ovdje prikazana kao podmornica koja potapa muškarce kao brodove, da prisustvujemo nesvakidašnjem prizoru: još jedan torpedirani muškarac ide "pravo na dno". Što biva potom? A ti i dalje pričaj svima / kakvo tijelo Selma ima / hajde hvali se još malo / ti nezrela budalo....
I primjer ove nesvakidašnje gluposti:
Selma Bajrami
Kakvo tijelo Selma ima
Te noci me uhvatila kriza
te noci bio si moj
ni ime ti upamtila nisam
samo te pamtim kao broj
Otrovna je ljubav moja
varljivo je tijelo moje
pomislis li da sam tvoja
nestanem i gotovo je
Ref.
A ti i dalje pricas svima
kakvo tijelo Selma ima
hajde hvali se jos malo
ti nezrela budalo
Ti i dalje pricas svima
kakvo tijelo Selma ima
da si traga ostavio
ne bi te zaboravila
Ja znam da si zelio me dugo
i ja sam zeljela to
a sada bi htjela nesto drugo
a ti ces pravo na dno
Umjesto da se pitam kako to izgledaju Zrele Budale, sjetit ću se jednog dječaka, iz mjestašca Krapine, grohotom se smijajući kako upada u ralje primitivizma i samoga sebe naziva augmentativima jedne Balkanske subkulture....
Post je objavljen 10.11.2006. u 19:10 sati.