Noćima bi sjedio ili stajao u mraku, gledao u tu kuću. Roditelji tog djeteta koje se više neće vratiti. Bar ne onakvo kakvim su ga poznavali. No vrijeme je prošlo. Voljeni i ja odlučili smo napustit to mjesto i uputit se dalje. Kao što vampiri to čine. Pričao mi je voljeni kako mi vampiri uvijek nakon smrti postanemo kao pas cijelog života vezan na lancu. Slobodni smo i istražujemo sve. Ne poznajemo granice, ni ljudske ni smrtne. Mi smo bogovi, i ja sam sada jedan od njih. I tako, zadnji put sam ih gledao prije nego smo krenuli. Nadao sam se da ih nikada više neću vidjeti. Voljeni mi je rekao da idemo na par dana u Francusku kako bi obavili neke poslove a onda idemo na duže vrijeme u njegov rodni kraj. Nisam znao gdje je to. Niti sam slutio. Po nas je došla duga crna limuzina. Osjetio sam prisutnost života u limuzini. Osim vozača, bile su tu dvije žene. Sjele su kod nas, maknule svoje lijepe kose s vratova i ponudile nam ljepotu koju nismo mogli odbiti. Stavio sam svoje mrtve ruke, hladne i pune smrti na njezino toplo lice, živo. Puno krvi i života.
Zario sam joj nježno zube u vrat. A krv se je točila u moje grlo, osjetio sam je. Predobar okus je imala. Jednako dobar okus kao njezin izgled. Osjetio sam je kako se trese u mojim rukama, kako njezin život prelazi u mene. Izvadio sam zube iz nje. Gurnuo je na sjedalo. Potrgao jednim zamahom ruke majicu i ugrizao je za grudi. Njezine tople grudi budile su u meni sve veću glad. I nisam prestajao. Sve više i više. Dok me nije odjednom odbacio udarac gospodara. '' Zar si poludio! Želiš li umrijeti''? – pitao me je gospodar. Nisam ga odmah shvatio. No ono što vampir ne može podnijeti, ono što ga može povući u smrt. Kada ispija zadnje kapi iz žrtve. To ga može ubiti i samo stari i najjači vampiri to mogu podnijeti. Ali to je jednako čest užitak kao u smrtnika mazohizam. Tijela su bila ubrzo hladna. Postavili smo ih na stražnja sjedala a vozač se je ponašao kao da se ništa ne događa. Osjetio se je strah smrtnika, ali kako bi gospodar uvijek rekao: '' strah je samo osobina čovjeka.''. pa to doista i jest.
Putovali smo dvije noći. Imali smo i privatni avion. I onda smo napokon došli u Francusku.
Ono što nas je tu čekalo, nismo ni jedno od nas dvoje slutili.
Post je objavljen 09.11.2006. u 23:41 sati.