Neznam kako vi, ali ja sam ( prije nego što ću roditi mog prvog sina) maštala o tome kako bi bilo lijepo roditi blizance, i to po mogućnosti sina i kćer( pa jednim udarcem" ubiti dvije muhe" ) . No nije mi se ostvarila ta maštarija, no dali je to baš uvijek predivno. Kako se osjećaju roditelji kad im ta mala " čuda" u paru dođu kući.Zamislite iznenađenje za tatu ( pogotovo nekada kad se nije znalo za UZV i kad se nije moglo unaprijed znati broj i spol djece)- pogotovo ako je očekivao sina a ono se rodi žensko i to još i dvije!!No nakon prvog šoka sigurno se svaki novopečeni tata blizanki trgne, kupi ženici cvijeće i ode vidjeti svoje ljepotice. Takva dječica su male težine no vrlo brzo dostignu pravu težinu i idu kući iz bolnice. I šta onda?Vjerujem( bar iz priča svih takvih roditelja) da im već prva 24 sata dođe da vrate djecu nazad u rodilište. Ako hrane jednu , druga urla, pa ni ona prva neće jesti kao da tako male već znadu da će cijelog života biti kao jedna- nerazdvojne.Tako je i pri presvlaćenju, kupanju, uspavljivanju....Ludilo!! Onda , obično dolazi baka u pomoć kako bi se sve radnje obavljale u isto vrijeme i kod jedne i kod druge. No i to prođe , djeca rastu. Kažu ljudi da su ta djeca bez obzira na različitost, koja obično postoji među njima( jedna mirna- druga "živi vrag") tliko povezane da bi sve, ama baš sve učinili jedno za drugo.Teško ih je i kazniti kad nešto naprave jer se obično obje jave kao krivci, tako da roditelji ili obadvije kazne ili što je češće , odustanu od kažnjavanja. Sve dijele, vole jednake darove,( ili samo jedan pa ga onda dijele) Vole se i jednako oblačiti kako se ne bi morali svađati oko stvari jer obično , u istom trenutku požele iste stvari. .Kažu da blizanci , bez obzira na to koliko su udaljeni jedno od drugog, osjete iste svari,..... - MENI JE TO PREDIVNO!!
Kakva su vaša saznanja , ili možda vlastita iskustva sa jednojajčanim blizancima?
