Pozdrav iz Hong Konga! Na kantonskom, najzastupljenijem jeziku u Hong Kongu, ne znam kako se ovo kaže, a ne bih ni pokušavao. Kantonski i mandarinski jezik su potpuno drugačiji i puno teži od japanskog. Japanski je u usporedbi s njima «piece of cake». U kantonskom jeziku je dovoljno izgovoriti riječ s krivim nazalom i značenje se mijenja. Umjesto dobrodošlice možeš lako nekome zaželjeti da ode u tri p..... m.......
U Osaki sam «izgubio» Orhideju. Zbog raznih obaveza morala je kući dok sam ja nastavio svoju avanturu po Aziji. Oboje smo imali let u 10:40 ujutro iz Osaka Kansai aerodroma: ona s Lufthansom za Frankfurt, a ja s All Nippon Airways (ANA) za Hong Kong. Let je trajao četiri sata, a karta me došla cca EUR 400. Jako će mi faliti moja mala jer smo zadnjih 12 dana bili potpuno nerazdvojni. Šmrc...
Hong Kong me dočekao s toplih 25°C, a osim što je toplo, užasno je i sparno. Nema zraka. Proživljavam drugo ovogodišnje ljeto. U Japanu je bilo sunčano, ali ugodno. A ovdje... Moj prvi dojam Hong Konga je i pozitivan i negativan. Na putu od aerodroma do Kowloona, četvrti u kojoj se nalazi moj hostel, vidjeli su se visoki poslovni neboderi izmješani s još višim i ogromnijim stambenim blokovima (takvih komunističkih «ljepotana» nema ni u našim gradovima), a između njih ubacili su se nešto niže potpuno derutne zgrade u kojima su smještene raznovrsne trgovine i hosteli. Na cesti i na ulicama nema reda kao u Japanu. «Tko prvi, njegovo», glavni je moto Hong Konga, a pretpostavljam i cijele Kine. Svi se naguravaju, viču... Već mi pomalo fali red i mir Japana. Ne vjerujem da sam to napisao... A ono što me najviše živcira jest neprestano potezanje za rukav na ulici od strane raznih prodavača, uglavnom Pakistanaca i Indijaca (ima ih na stotine, ako ne i tisuće) koji mi, kada vide mene stranca, žele prodati sve i svašta: od Rolexa preko razne fotografske opreme do poslovnih odjela šivanih po mjeri. Na ovo sam nailazio po Maroku, Maliju, Peruu, Boliviji i ostalim zemljama trećeg svijeta. Ali da ne ispadne da se samo žalim, Hong Kong ima i dobrih strana. Što si bliži centru, grad više izgleda europski. Tu su moderne trgovine poznatih svjetskih modnih kuća s astronomskih cijenama, McDonaldsi, poznati lanci hotela poput Sheratona ili Intercontinentala, a po ulicama voze doubledeckeri, doduše ne samo crveni kao u Londonu, nego ih ima svih boja. I najvažnije, puno je lakše snalaziti se po ulicama Hong Konga jer je cijeli Hong Kong dvojezičan. Svi natpisi su na engleskom i kantonskom, a ljudi govore engleski, iako većina toliko loše da ih je teško razumjeti. Čovjek bi pomislio da su Britanci stanovnike svoje bivše kolonije u 155 godina britanske vladavine bolje naučili svoj materinji jezik.
New Kowloon Hostel smješten je na samom južnom kraju poluotoka Kowloon, pet minuta hoda od poznate luke Victoria s čuvenim ekstravisokim modernim poslovnim neboderima. Nažalost, sam hostel je smješten u jednoj od onih derutnih zgrada i to na 13. katu. Izvana izgleda dosta loše, ali iznutra nešto bolje. Ipak, ovo je do sada najgori smještaj. Krevet u sedmerokrevetnoj spavaonici stoji me HKD 70 po noćenju (valuta je hongkonški dolar, HKD 1=HRK 0,74). Kupaonica je metar i pol sa metar i pol i u njoj je WC, umivaonik i tuš (tuširaš se iznad WC-a, a voda ide na sve strane). Internet je dostupan, ali se plaća HKD 10 po satu. Klime nema, ali umjesto nje rade ventilatori. Nema zajedničke prostorije, kuhinje, a lift do 13. kata radi samo do 22:00 sata. U sobi sam s Britancem, Ircem i nekim drugim ljudima koje nisam ni vidio, a kamoli upoznao. Ne znam kako je ovaj hostel mogao dobiti ocjenu 90% na www.hostelworld.com gdje sam rezervirao smještaj.
Nakon što sam se smjestio, brzo sam izletio van ne bih li se malo smirio. Otišao sam do Hong Kong Museum of History gdje je danas, srijedom, besplatni ulaz. U ovom muzeju u koji su uložene milijarde i milijarde hongkonških dolara, na interaktivan način se prati povijest Hong Konga od prapovijesti do 1997. godine. Ulazi se u hongkonški autobus doubledecker od poslije 2. svjetskog rata, staru poštu i ljekarnu s kineskim lijekovima iz kraja 19. stoljeća, tipičnu kuću običnih stanovnika Hong Konga u 19. stoljeću i slično. Uvijek sam mislio da Hong Kong ima malu površinu, nešto nalik Monaku, ali jako sam se prevario. Površina mu je čak 1090 km2 i tu živi 6.8 milijuna stanovnika. Sastoji se od četiri dijela: poluotok Kowloon, otok Hong Kong (glavna poslovna zona), New Territories (Novi Teritoriji) i Udaljeni Otoci (ukupno njih oko 260). Još u pretpovijesno doba ovdje su postojala razna sela, ali pravi razvoj Hong Konga započinje u 16. stoljeću kada su u ovo područje došli strani trgovci u prvom redu Portugalci i Englezi. U početku su stranci bili u deficitu jer su kupovali kineske proizvode jako tražene na Zapadu poput bisera i svile, a istovremeno Kinezi nisu bili zainteresirani da kupuju europske proizvode. Ali tada su Britanci otkrili da bi Kinezima mogli prodavati opijum. I tako su ih navukli na drogu. Kineska vlast je pokušala stati tome na kraj što je dovelo do prvog i drugog opijumskog rata između Kine i Velike Britanije, 1841. i 1860. godine. Iz oba rata Kinezi su izvukli kraći kraj: nakon prvog morali su Britancima odstupiti otok Hong Konga, a nakon drugog i poluotok Kowloon. Godine 1898. Britancima su u najam na 99 godina dani i Novi Teritoriji. Pod Britancima se Hong Kong nastavio ubrzano razvijati u svjetsku metropolu, spoj Istoka i Zapada, Azije i Europe. Ekonomski, a prije svega high-tech centar Azije. Sređeni su odnosi i s novom, komunističkom Kinom pa je određeno da se Hong Kong 1. srpnja 1997. godine pripoji matici zemlji Kini, ali bez nametanja komunizma. I nakon pripojenja Hong Konga Kini nastavilo se razvijati slobodno tržište, a ostali su i stari zakoni i propisi. S Britancima je dogovoreno da se ništa ne smije mijenjati sljedećih 50 godina. Iako je sada ovdje kineska uprava, Hong Kong se nastavlja razvijati drugačijim putem. Kapitalizam još uvijek ovdje diše punim plućima. Kinezi vole to propagirati sljedećim riječima «Jedna zemlja, dva sistema». Ova parola često se čuje po novinama, radiju, televiziji... Službeni naziv je Posebno administrativno područje Hong Kong Kina i Hongkonžani imaju zasebne putovnice, zasebnu valutu, u strane putovnice se udaraju hongkonški, a ne kineski pečati (nama ne trebaju vize do 14 dana boravka). Hong Kong jest država, ali i nije država. Komplicirano.
Nakon povijesnog muzeja, brzo sam razgledao i obližnji Prirodoslovni muzej u koji je također danas bio slobodni ulaz. I ovaj je muzej interaktivan: npr. mjeri se krvni tlak, otkucaji srca, dioptrija oka, gledaju se kroz mikroskop razne stanice, stvaraju se optičke iluzije, promatra se nastajanje plaže radom valova ili nastajanje tornada. Današnju šetnju Kowloonom završio sam na njegovom krajnjem jugu s Alejom slavnih glumaca hongkonške kinematografije (uključujući i Jackie Chana) te prekrasnim noćnim pogledom na visoke osvjetljene nebodere otoka Hong Konga prekoputa luke Victoria. Sada mi je jasno zašto se Hong Kong zove «gradom svijetlosti»...
FOTOGRAFIJE HONG KONGA NOCU (HONG KONG)
Post je objavljen 26.10.2006. u 17:07 sati.