A ekipa, šta da vam kažem, trenutno nemam volje za pisanjem, pa se onda desu ovakvi postovi, koji mogu a i ne moraju biti dobri. Sve je u odabiru trenutka i trenutnog raspoloženja i osjećaja. Zblj, pojma nemam o cemu kakim, ustvari nemam trenutno pojma o ničemu, valjda vam se desilo da vam je nekad praznina u glavi...
Stoga evo jedne pisme (hvala Belfast Food-u na njoj) i jedne slike... pozz svima
Daleko pristajem
u luke gdje tražit ću te,
Svijet kojeg poznajem
oko tebe vrti se,
I svaki novi dan,
novi je put do tebe,
Valima razbijan,
kišnim nebom isplakan,
Kako bih htio sad
da si tu kraj mene,
Da se sva moja bol
razbije o stijene,
E da si barem tu,
da budim se u tvom dahu,
Svi moji strahovi
zauvjek bi nestali,
Mjeseče daleki
znaš me k'o i ja tebe,
Mogli bi plesati
i sa jutrom nestati,
Kako bih htio sad
da si tu kraj mene,
Da se sva moja bol
razbije o stijene,
Da si tu
Post je objavljen 07.11.2006. u 23:53 sati.