SUZU SPUSTI, AL' NE PLAČI
Da, znam dragi kako ti je,
kad čitaš pjesme moje.
Pisala bih još tužnije
da rasplačem srce tvoje.
Pjesme su mi pune boli,
svaka od njih nešto znači.
Zato, dragi, kad ih čitaš,
suzu spusti, al' ne plači.
Vječno ću te spominjati,
u životu, u samoći.
Usamljena, jednog dana,
u zemlju ću, crnu, poći.
Kada vidiš da me nema,
osjetit ćeš što su boli,
jer baš nitko neće moći
tako silno da te voli.
Poželjet ćeš tada, dragi,
da ne živiš ni dan duže.
Poći ćeš jednog dana
na grob da mi staviš ruže.
Kada ćeš moj grob naći,
bit će sav u gustoj travi.
Jer baš nikog neće biti
da mi cvijeće na grob stavi.
Sjetit ćeš se mog lica
iz kojeg još ljubav zraći.
Sjetit ćeš se mojih riječi:
''SUZU SPUSTI, AL' NE PLAČI!''
Post je objavljen 07.11.2006. u 22:52 sati.