Volio sam ju kao sudbina nesretni događaj
Ona me izvlačila iz mog potonulog broda
Bila je jedina svijeća u tunelu
Ona se jedina znala ušuljati u moje snove
Bila je san snova odsanjanih u mojoj glavi
Ne ostavljaj me derao sam se kroz tamu
Derao, vikao, plakao, umirao
Pobjegao sam u šumu, sjeo u šuplje deblo
Nadao se da će me hladnoća pobjediti
Sjećanja su me držala na životu
Nikad više neće biti osmijeha na mom licu
Moja duša nikad više neće voljeti
Moje oči više neće svjetliti
Sunce neće grijati
Nebo neće biti plavo
Ljudi će bit zarobljeni u mojim labirntima neodsanjanih snova
Mjesec će se ugasiti
Biti ću vječno osuđen na krv
Život gubim pod mojim nogama
Nema više tla podamnom
Umirem
Ne pokušavjate me spasiti
Jer ja sam odavno mrtav čovjek.
Post je objavljen 06.11.2006. u 21:12 sati.