Noćas vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi.
Širimo po nama mjesečinu i zvijezde,
njihov se odsjaj sladi uzdasima naših tijela.
Mila držim te za struk i pratim toplinom pokreta,
ulazim i topim se u tvojim bedrima,
a moje usne preuzimaju tvoje grudi
i jezikom maze nabrekle bradavice.
Noćas vodimo ljubav, ti podamnom i ja na tebi.
Ispod naših tijela vri noć
i putanjom milovanja uspavljuje pjev ptica.
Svaki prst utiskujem kožom i ćutim mekoću,
a prepone mi među tvojim gore,
pa me zanose i poput rijeke tečem.
Uzimaš me snagom mora.
Noćas vodimo ljubav, ti do mene i ja kraj tebe.
Uskovitlani zrak pomiče zidove,
sve smo bliži zori koja otkucajima stiže.
Pomiješani sa suncokretima
osjećamo kako se ritam u nama ne smiruje,
postaje žešći i oslobađa strasti našim stomacima.
Jutrom nam liježe ravnica u dlanove.
Zal Kopp
neće me inspiracija, pa sam surfajući netom naišla na jednu pjesmicu koja mi se jako svidjela i odlučila sam ju podijeliti s vama. ovu sam izdvojila među mnoštvom, jer čitajući ju prolaze me neki trnci...
inače, uguglajte ime pjesnika i izlistat će vam se mnoštvo jednako lijepih stihova koje MORATE pročitati jer su savršeni...
uživajte....
Post je objavljen 05.11.2006. u 17:18 sati.