Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/beforethesunrise

Marketing

Dok jedem sendvič

Imala sam onu slatku majcu u kojoj sam znala da ću te ostaviti bez daha..htjela sam da misliš da sam slatka,jednostavna,prirodna i lijepa…nisam posezala za nekim jačim adutima niti razmišljala o nekom dekolteu do pupka ili vamp make up-u koji mi ponekad dobro stoji…htjela sam da me vidiš kakva ja zaista jesam,zbunjeno normalna,prirodno zvrkasta i uplašena kao srna u cirkusu…
Tako je i bilo,takav si osjećaj i imao o meni..
Rekla sam da sam gladna jer nisam znala što bi drugo rekla u onom trenutku kada si mi “slučajno” dotaknuo ruku…I kupili smo sendviče..Veći sendvič u životu nisam pojela jer nisam mogla otvoriti usta od muke i leptirića koje sam imala u želucu..teško sam gutala i nisam mogla žvakati koliko su mi usta bila suha..borila sam se sama sa sobom,a još uz to sam pazila da mi majoneza ne iscuri po jakni dok smo sjedili na klupici i gledali parove kako prolaze kraj nas…
Vidio si malog ježa koji me je preplašio jer sam mislila da je miš,naravno zavrištala sam,a ti si se naravno nasmijao.
Rastopio si me svojom dječakom reakcijom…pohitao si do ježa i dragao ga po bodljama..nagovarao si i mene,al mene je bilo strah,pa sam samo stajala pokraj tebe i razmišljala kako je ova situacija s ježom ona koja je presudna,prelomna i koja mi je sve rekla…Ovaj mali mi se sviđa,da!sviđa mi se!
Moj sendvič je bio daleko od toga da je bio pri kraju i zaista nisam više mogla glumiti da mi se jede…pa sam njemu dala jer znam da je on gladan,a ja baš ovih dana ne mogu kao puno jesti,ser,ser,ser…
Zapalio je cigaretu i pitao me da li mi je hladno…Nije mi bilo hladno,al sam se pravila da je i čak sam počela glumit drhtanje od hladnoće kako bi mu dala mig da nešto poduzme…ah,muške li naivnosti…Zagrljaj je pao vrlo brzo…napeta tišina u kojoj sam uživala totalno.
Onaj osjećaj kada je sve tako izvjesno,kada vidiš da je kemija obavila svoju kemijsku reakciju,atomi su se poslagali,mjehurići zapjenili,a mjesec pojačao svoju žarulju na romantičan sjaj…E,pa to se desilo tada… Bio si moja mala igračka,nešto mekano na što sam oslonila svoju glavu, zvuk cvrčka na plaži u borovima, zvuk one pjesme koju tako volim(a nikako da zapamtim refren)…
To si mi sve bio..prije koliko? Mjesec?Dva?Godinu,dvije godine? He,ne znam više…bio si nekad i nikad više…Al uspomena mala i slatka je samo moja i upisana kao u spomenar neke klinke iz osnovnjaka…


Post je objavljen 02.11.2006. u 21:45 sati.