Tokyo sayonara! Vrijeme je da se maknemo iz japanskog glavnog grada i upoznamo ostatak Japana. Nedostajat će nam ovaj grad jer smo se baš priviknuli na njega. Prije nego li smo napustili Tokio, na tokijskom autobusnom/željezničkom kolodvoru popili smo kavu s Akiko, još jednom kolegicom vodičkom koja je lani posjetila Hrvatsku, i njezine dvije prijateljice. Kava je u Japanu, najblaže rečeno, odvratna. Košta cca od 200 do 300 jena, a plaćaš nešto što samo približno izgleda poput kave. Bljutava je okusa, ali istina je da i nakon šalice japanske kave ne možeš spavati - ali zbog bolova u trbuhu! Drugi izbor pri ovakvim susretima je odabrati čaj, ali ni on nije puno bolji. Uglavnom je riječ o zelenom čaju, u najboljem slučaju crnom, bez šećera, limuna, meda i sličnih dodataka. Njih je u Japanu jako teško pronaći. Zatražiš li šećer, blijedo će te pogledati i ponuditi ti nekakav slatki sirup koji jednostavno ni približno ne može zamijeniti ovu nama svakodnevnu supstancu u kavi ili čaju. Stoga, između kave i čaja izabereš onu varijantu koja ti se čini manje pogibeljnom...
U 11:50 autobusom smo krenuli prema jezeru Yamanaka podno vulkana Fuji. Napokon smo vidjeli da u Japanu ima i planina i šuma i kuća niže gradnje, a ne samo visokih modernih nebodera, asfaltiranih ulica prepunih ljudi i jedinog zelenila u obliku gradskih parkova na koje smo bili naviknuti u Tokiju. Vožnja do Yamanake, koja je udaljena otprilike 130km od Tokija, traje gotovo dva i pol sata i košta 1700 jena. Postoji moderan autoput koji se naravno plaća i na kojima autobusi voze puno brže nego kod nas: 120-130 km/h, a u Japanu se vozi lijevom stranom što isprva nisam ni primijetio dok mi Orhideja prvog dana u Tokiju nije ukazala na to. Automobili su gotovo svi japanski, ali neki čudni modeli koji u Europi se ne mogu baš i vidjeti. Većina njih izgleda poput trkaćih kutija. Boja automobila koja uvelike prevladava u Japanu je bijela, zatim puno rjeđe crna, a boje poput plave, crvene ili žute predstavljaju egzotiku.
Yamanaka nas je dočekala vjetrovita i prohladna. Velika je temperaturna razlika između Yamanake i Tokija koji je uvijek bio sunčan i topao pa smo uokolo šetali u kratkim rukavima. S koferima smo ostavljeni na autobusnom ugibalištu (jer Yamanaka nema autobusni kolodvor), ispred nas jezero, a Fujiju ni traga. Prva pomisao bila je da je možda vulkan pod oblacima, ali ne bi li se onda vidio par jedan dijelić vulkana? Odlučili smo se malo raspitati, a ujedno potražiti i mjesto gdje bismo mogli ostaviti kofere do navečer kada imamo autobus za Kyoto. I evo li nam dvostrukog problema! Nitko ne govori engleski, znakovi su kad se makneš iz Tokija svi na japanskom, ali uspjeli smo nekako saznati da Yamanaka nema ured za ostavljanje kofera. I što sad? Ne možemo šetati oko jezera s koferima u ruci. I tada ugledasmo talijanski restoran. Odlučili smo tamo ručati, kako bismo malo stabilizirali probavu i zaustavili stanovite potoke koji su se malo po malo počeli pretvarati u rijeke, a ujedno i zamoliti da nam pričuvaju stvari. I tako smo učinili.
U restoranu su nam rukama i nogama objasnili da se Fuji nalazi odmah iza njega. I zaista. Kako ga nismo vidjeli ranije? Još uvijek mi nije jasno. Oslobođeni prtljaga odlučili smo prošetati oko jezera. Naravno, samo jedan mali dio jer je jezero Yamanaka dosta veliko i mislim da je nemoguće napraviti krug oko njega u jednom danu. Ovo područje pod Fujijem zove se Fuji go-ko ili u prijevodu s japanskog, Fuji pet jezera. Uistinu oko vulkana postoji pet jezera koja su prepuna hotela, privatnog smještaja, restorana i kafića, trgovina za najam čamaca, pedalina i bicikla. Ljeti su njihove obale prepune ljudi iz Tokija i ostalih obližnjih gradova koji se dolaze ovdje okupati, ali i iz onih malo daljih koji dolaze fotografirati Fuji, posebice školske grupe. Sada, izvan sezone, sve izgleda dosta otužno, poput naših otočnih gradova i sela koji nakon rujna prestanu živjeti.
Fuji je simbol Japana, njegova sveta planina, i vjerovatno na svijetu nema osobe koja za njega nije čula. Barem preko istoimenog poznatog japanskog proizvođača fotografske opreme. Visine 3776m najviša je točka Japana i ljeti je moguće uspesti na njega. Alpinistička sezona traje do početka rujna i uspon traje nekoliko dana. Putem se noći u jednostavnim planinskim kolibama. Izvan sezone, posjetioci se poput nas moraju zadovoljiti samo pogledom na udaljeni Fuji, sa snijegom okovanim vrhom. Japan je i zemlja velikih tektonskih aktivnosti i ovdje se događa najveći broj potresa na svijetu kao i vulkanskih aktivnosti, kako podzemnih tako i nadzemnih. Fuji je zadnji put eruptirao 1707. godine. Danas smo imali sreće...
U 21:00 sati napustili smo Yamanaku i krenuli put Kyota, stare japanske prijestolnice. Autobus je bio normalne dužine, ali u njemu svega 28 sjedala, raspoređena tako da ima dosta mjesta za noge, kao i za spuštanje naslona sjedala gotovo u razinu kreveta. Tijekom vožnje besplatna voda, čaj i kava. Cijena sitnica - 8000 jena ili cca 400kn...
FOTOGRAFIJE MT FUJI I JEZERO YAMANAKA (JAPAN)
Post je objavljen 26.10.2006. u 17:15 sati.