volim noć... tad su mi misli najbistrije... i vrlo često mi se dogodi da ne spavam, nego onako, buljim u plafon... iziđem na balkon, buljim blesavo u daljinu, slušam neobično tihi grad... i onako, razmišljam, o svemu i svačemu... ok, malo postaje hladno, pa nije više za visit u gaćama na balkonu usred noći :-) ...i tako, zaglavio sam vani u subotu, u jednom popularnom klubu tu u zg... i ono, potekao je alkohol, uvaljivale su nam se neke cure, da napomenem, neuspješno :-) ...ma nije da mi ne bi, nego jednostavno ono, ti moji ljudi skupa sa mnom, imamo tu neku neodoljivu kombinaciju nesposobnosti, pomiješanu sa nesretnom zaljubljenošću u krive cure, da ne spominjem da previše razmišljamo :-) ...anyway, došao sam doma u neko doba noći, pokušavam se već dva dana sjetiti koliko je sati bilo, ali ova promjena vremena me previše zbunila, ono, nije 3 nego je 2, nije 2 nego 4, ma malo too much za moje tadašnje stanje svijesti, uma i tijela :-) ...ali onako, još sam uvijek bio dovoljno bistar i blesav da zaglavim u nekim ozbiljnim razmatranjima svijeta i života... i baš mi je došlo da se izvučem iz kreveta i odem dalje... da sjednem u auto i odem se vozit... ok, zanemarimo činjenicu da sam bio pijan :-) ...znači, poželio sam da sam trijezan :-) ...i baš onako za gušt, provozat se po zagrebu, a zatim skrenuti i zaletit se do mora... može tu najbliže, do opatije recimo... i stao bi negdje blizu mora... i samo da mi je sjesti na haubu i gledati u more, onako svjetla u daljini, slušati zvuk valova i osjetiti onaj miris... uvijek razmišljam o tome, a nikad to ne učinim... možda bi trebao... da, možda...
Post je objavljen 30.10.2006. u 23:04 sati.