... uzimam svoju torbu...
... i spremam u nju sve svoje boli...
... sve svoje uspomene i sve svoje tuge...
... vise se moj pogled nece gubiti u daljini smiraja dana...
.. vise moje usi nece osluskivati zvuk tvojih koraka...
... jer torbu bacam u rijeku zivota...
.... neka ju valovi ponesu proslosti jer tamo i pripada...
... izgubio si moc nad mojim zivotom...
... sada vjerujem u sebe...
... i mogu i bez tebe...
... krecem iz pocetka...
... slobodna i sretna...
... slobodna od svake boli...
... jer bio si grana zimzelena koja ne pozuti....
... krecem u zagrljaj novih valova...
... onakva kao nekada...
... nasmijesena...
... iako znam da cu mnogo puta pozeljeti sve tvoje...
... VIŠE SI NE MOGU DOPUSTITI DA ME LOMIŠ...
... KAO KRHOTINU STAKLA...
... jer ono sto imam je vrijedno...
... a to je moj ŽIVOT...
Post je objavljen 27.10.2006. u 16:36 sati.