Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jezdimir

Marketing

Manifest broja 34

Andy: ˝Doesn't anybody eat around here?˝

Nigel: ˝Not since size two is the new four and zero is the new two.˝

Andy: ˝Well, I'm a six...˝

Nigel: ˝Aha! The new fourteen!˝


Jasno, radi se o citatu iz filma Vrag nosi Pradu. Koji bi čak bio i smiješan da nije žalostan (citat, ne film. ma, u biti, i film). Osim što je žalostan za one koji nose veličinu 46, također je žalostan i za one koji nose veličinu 34 (novi 32).

Naime što.

Iskreno, puna mi je kapa svih tih lamentiranja o broju 34 i njegovim manjim sestrama.

Primijetite kako sam odlučila prestati s nepotrebnim psovanjem, pa su mi sad pune kape, a ne kurčevi, a zatim se slobodno zapitajte 'Zašto je Jezdimiru pun kurac toga?'.


Zato što u svom tom drvlju i kamenju koje leti prema broju 34 i neprirodnoj mršavosti na granici s anoreksijom, nitko ne uspijeva primijetiti da je broj 34 u našim dućanima skoro pa Sveti Gral. Izgleda da hrvatski proizvođači i trgovci nisu dobili taj dopis prema kojem je 34 in, dva je novi četiri, a nula novi dva. I to je činjenica.

Ali kako to?! Pa svi dizajneri forsiraju mršave manekenke, a standardi vitkosti se svakog dana pomiču sve više i više prema neprirodnom, bolesnom i nedostižnom! Žena koja je visoka metar-osamdeset, a koja nosi broj 34 ili manji, definitivno zalazi u sferu ozbiljno mršavog! A sto posto nema ni sise veće od dvojke! A naša djeca? Čemu to učimo našu djecu?!


Kako svijet postaje svjesniji tiranije modne industrije, tako stupaju na snagu zabrane bolesno mršavih manekenki i počinju kampanje koje promiču 'žene stvarnog izgleda', normalno popunjene i s oblinama na svim pravim mjestima.

Čak je i Gaultier, jamačno iskreno šokiran travestijom u koju se pretvara inače plemenita i humanitarna modna industrija, zamijenio modele veličine 0 za one veličine 20.

Iako se na svijetu svaki dan povećava broj bolesno pretilih ljudi, koji se sigurno ne bi bunili da se prebace bliže broju 34, pa makar i na odstojanje od dvadesetak brojeva, u medijima danas uglavnom slušamo o tim zbilja apsurdnim standardima izgleda ženskog tijela. Svi mrze 34. 34 je zlo. 34 truje naše kćeri i njihove nedužne mozgove. 34 treba zabraniti. Zovimo egzorcista da istjera tog đavla!

A u sjeni svega toga, ovim svijetom hodaju malene osobe koje su sasvim prirodno broj 34. Visoke su, gle čuda, manje od metar-osamdeset, imaju male sise i struk 60. No dobro, 62, najviše 63.

Broj 34 je baš onaj broj u kojem izgledaju kao da NISU obukle maminu odjeću. Neke od tih osoba imaju nesreću da su odrasle, a još uvijek nose broj 34. Te osobice provode dane tražeći 34. Prvo pitanje u svakom dućanu im je 'koji vam je najmanji broj ovoga?'. Najčešće je to 38. Pa probajte si. Ne treba, fala. I doma mogu obući vreću za smeće s rupama za ruke i glavu.

Nerijetko se butici ponašaju baš kurvinski - znate kako su one izlog-lutke uvijek vitke kao da su netom s modne piste došle? E, pa, nešto što je normalno pripijeno na takvoj lutki je prilično sigurno u okolici 34. Osobicama se srce razgali kad vide takav komad robe u izlogu, ali prvo što čine kad uđu u dućan jest da, sa skepsom u očima, pogledaju lutki u leđa. U devedeset posto slučajeva mogu se odmah okrenuti i izaći, jer je na leđima pedalj dugačak komad tkanine sapet kvačicama za veš.

Radi se, dakle, o broju 38, koji je lutki, naravno, prevelik.

Zar nije apsurdno da dućan ne drži broj manji od 38, a najdeblja lutka nosi 34? Zar nije smiješno da, ako hoćeš komad robe izložiti u izlogu, isti moraš sužavati kvačicama na veličinu lutke?!

Brojeve manje od 38, eventualno negdje 36 (the 'novi 38') uglavnom imaju dućani tipa Top Shop, koji nam dolaze iz onog dijela svijeta koji je dobio dopis o tome kako je 34 in, dva je novi četiri, a nula novi dva. Ti dućani drže dosta, kako da kažem, neozbiljnu robu. Tu robu, kako da kažem, nije lijepo vidjeti u uredima gdje žene hodaju u odijelima. Ne možemo svi kupovati minice do pupka, topiće do vrata i veste koje sežu do samo do ispod sisa, a ostatak je ostao u tvornici. Ne želimo svi imati gole bubrege, jer je sad moderno da se iznad ruba traperica vide gaće, a po mogućnosti i dlake, a apsolutno je neprihvatljivo da ikoja majica ikad doista dotakne rub tih traperica.

Današnju odjeću za mlade ženske kao da konstantno pere neka gadna oseka - gornji dijelovi se povlače prema gore, donji prema dole, pa ćemo još malo hodati u čarapama natkoljenicama i šalu oko vrata.

Sva ta mladenačka sranja se uglavnom mogu naći u broju 34, 32, pa i 30.

Ali kad osoba koja nosi broj 34 želi kupiti sako, suočava se s nizom 38-ica u kojima izgleda kao Maršal Tito. A to obično nije ciljani izgled.

Uske haljine?

A-ha, sanjaj.

Suknje koje ne padnu na dno guzice?

Žao nam je.

A onda i onaj jadni pokušaj 'znate, to vam se tak danas nosi, na bokovima.' E pa nosi je ti onda bokovima, a onda se nosi i kompletno.

Zato hvala HaendM-u i Image Haddadu, koji vode računa i o svojim malim mušterijama. Da nema njih, osobice ne bi u čemu imale ići na posao, ostali dućani 34 ne priznaju, a i prodavačice vas, osim toga, malo čudno gledaju kad dođete s takvim željama. Kao da vi nemate pravo na to da vam odjeća prati figuru. Jer ste premali.

E pa nek se jebu lijepo svi ti koji zovu egzorcista da istjera broj 34 s tržišta, i poručite dizajnerima da, ako odluče promijeniti modnu industriju iz korijena i usmjeriti je na žene s normalnim oblinama, fino spakiraju sve što imaju u toj veličini i pošalju Jezdimiru! Samo da skratim hlače za cca. pola metra, pa ćete vidjeti čija mati prede savršeno pripijenu crnu vunu!!!

JA SAM BROJ 34 I OVO JE MOJ MANIFEST!!!

Kaj se kuži da sam gledala Vrag nosi Pradu? Anti-recenziju pročitajte na Bestseleru...


Post je objavljen 27.10.2006. u 08:26 sati.