Danas sam dobio ultimatum. Brojcani. Ili toliko kila do tog i tog datuma ili ides doma! (Hm, to doma ne postoji, ali nema veze) Stvarno sam pretjerao ovaj vikend u Kolnu sa jelom, a kao fol sam na dijeti. Sta cu, tako mene love posljedice mojih zaljubljivanja - kad se nista ne desi s nekom koja mi se svidja, onda sam ja gladan, tuzan i depresivan dugo vremena. Sto je jaci emotivni dozivljaj, to je dublji pad. Srecom, ovo tuzan i depresivan mi se cini da se polako razgradjuje, dok glad ostaje kao vrlo zeznut igrac. No srecom, moj tutor nije raspolozen za moja moguca kenjkanja i izvlacenja, vec pici direktno u glavu. Pa tko prezivi. Inace nema smisla. Nije mi 10 godina. (Nego 12, khm...) Od straha da me ne izbaci, danas se instantno pokazalo 1 kg manje na vagi nego li jucer. Moja sreca. Jos 2, 3 pa cu opet "biti u milosti".
Veceras sam bio u susjednom gradicu na pjevanju kod prijatelja i upoznao sam brdo novih ljudi, medju njima i jednu lijepu Makedonku. Izgleda lijepih Makedonki nikad dosta kod mene...
Post je objavljen 26.10.2006. u 00:17 sati.