Pusti tišinu da te zaškaklja po pupku i sjeni da ti pomiluje jamicu na licu…
Pronađi sebe u djetetu koje se igra u parku i rukama hrli prema nebu jer želi uhvatiti veliku žutu loptu koja je visoko,visoko iznad oblaka…
Pronađi sreću u trenutku dok čekaš tramvaj i promatraš lica koja vjerojatno više nikada nećeš vidjeti…
Nasmiješi se nekome kada te bezazleno pogleda i pokloni svoju toplinu koja grije snagom vatre…
Probaj biti sretan i ako se osjećaš pokislo…
Probaj plakati iako ti je nasretniji dan u životu…
Budi sjetan…
Budi nestrpljiv…
Budi usplahiren…
Budi zaprepašten…
Budi zaljubljen…
Budi ostavljen…
Budi nešto i pokaži da si čovjek…
Nemoj biti kamen…Kamen šuti i živi u svojoj samoći…
Udahni u njega miris života i kamen će dobiti svoj smisao,dobit će dušu i mene koja te voli…
Post je objavljen 23.10.2006. u 22:59 sati.