Marketing
PoSljEdNJa LJuBaVnA PrIčA...baš je nice :)
Nekada davno, Bog stvori bol- u svakom ljudskom biću ljubavnu svijetiljku u srcu, koja će se jednom jako obasjati, Bog stvori svijet, okrutnu materiju mrtvi stroj, Bog načini hladne ljude i one koji će se sjećati. Ja sam onaj koji se sjeća:
Čini mi se da je netko rekao da je život vlak (primjetit će te sličnost), vlak u kojem upoznajemo drage ljude, koji isto kao mi putuju ka nekom odredištu, ljudi koji su bili u drugom vagonu nisam mogao upoznati a oni koji su bili u mom pre brzo su došli na svoje odredište. Netko je stvorio jesen, žuto lišće i gole grane, prije mnogo godina netko je stvorio jesen da nas čeka.
I tako jedne jesenje noći (jer, u jesen lišće žuti, u jesen svaka ljubav svoj tužni konac sluti) došla je u moj život, najljepša na svijetu- samo malo to će svatko reći za svoju, došla je u harmoniji iz snova iz vatre iz nekih skrivenih čula s čarobnim očima...
Naj strašnija riječ od svih su "promjene"- mijenjati sliku predivno oslikanu, mjenjati boje na koje si se navikao, netko je stvarao te promjene, osluškivao naše bilo i vodio nas u suprotnim putovima, daleko od nje. Vozio je u suprotnom smjeru, nemilosrdni podanik "promjena" okrenuo se u crnom kaputu, tada sam vidio njegovo lice, bez kože, bez mesa, dugi oštri zubi režali su iznad gole čeljusti:
- Naprijed... marš! - tjerao je konje u zaborav.
A čovjek- čovjek ako shvaćate smisao te riječi ma koliko bio plemenit i ponosan grabi ono najljepše, što može trenutačno imati i stvara idilu ma gdje bio.
Dok moje oči gledaše mjesec kao tajnu nepovratog groba, neprestalno šapćao je: Jesen je tek jesen- žuto godišnje doba.
By: Vere&Tasha...
Post je objavljen 20.10.2006. u 16:16 sati.