Sjetih se onih dana
kada sudarali se ti i ja
nasuprot i zajedno
ratnikom nas zvali
Sjetih se onih dana
kada zore i zalasci bijahu
nasa vrata ka vjecnosti
Trcali u tami
mrkoj noci
bez prestanka
Bitke smo vodili
i nikada
nikada ne zastadosmo
uvijek
do kraja
I onda smo se rastali
ti si ostao da sapuces po vrhovima
po kanjonima po liticama
Ja se zaputih u zagrljaj ljudske ljubavi,
njeznih ruku, toplih usana
Bilo je lijepo
grliti, ljubiti
Bilo je lijepo
ustajati, koracati i lijegati
uz ljudsku ljubav
Sada si ti tu
a ja ostavljen negdje u tami
bez kompasa bez svijetla
ti mi sapuces
vodis me ka zori
ja lutam
kucam na njena vrata svako vece ispocetka
Nema odjeka!
ocaj tece
razdire
Pitanja koja klize
po mome srcu
paraju svojom sutnjom
dovode me do mostova i provalija
I iako mi ti duge poklanjas
i mjesecom me dozivas
u meni je stalo sve
Post je objavljen 18.10.2006. u 18:40 sati.