Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pobuna1729

Marketing

Jesen u Kaštel Starom

Image Hosted by ImageShack.us

Ulične svjetiljke – oaze iz tame,
dječje misli – cvijeće galame,
nesnosne i same.
Davne ciklame.
Prolaze, luduju, povratka nema,
pale se, gase se kuće,
kao pred nastup izvjesna trema
teška se vječnost vuče.

Asfaltni dani od sreće i znoja,
dosada sunca, dosada kiše,
dosada smrti i dosade više,
isprazno pjevanje boga iz stroja,
zanosna, gola, izgubljena lica
što kliču da su Božjeg lica skica.
Tmica...

Ulične svjetiljke – sunca na dršci,
sjenke planina kao vlastodršci
postojanjem samim daljine što kreče,
i tako vrijeme teče.
Papiri, lišće, životi – smeće,
jesen se uvukla pod veo noći –
i ne da joj proći...

Bura mrsi kose; mrsi polja, neba,
postojanje mrsi, i taj vjetar vreba
na putnika noći što poda se gleda,
bura u sva lica papir, lišće nosi,
raznoseć sav život zapleten u kosi.
Bura nikom dospjet do daljina ne da.

A dolje je more, pobjesnjelo, suho,
more koje tare, koje mijenja ruho,
i u njem je život, ali smrt što daje,
rastakava brođe, guta zaveslaje.
Rasplinuti mjesec u njemu se guši,
u moru što pamti, što imade uši,
osvetničkom moru na jugu pejzaža
rasplamsaloj sjenci u oknu vitraža.

Ulične svjetiljke – napukli ferali,
pod surom su burom za toplinu pali.
More gnijezdi ptice, galebove smrti,
u daljini modri vrtlog jednu vječnost vrti.
Iskričava tama kroz mučninu zraka
tihog goni putnika, prikazu svog mraka.


Post je objavljen 17.10.2006. u 14:42 sati.