Kako mi se danas ama baš ništa zanimljivo nije dogodilo mogu vam samo reći da pogledate slike. Jedino što mogu izdvojiti jest da sam pomogao u snalaženju dvjema južnokorejankama (mama i kćer) pa je mama izrazila želju da se slikam s njima i tako je i na mom fotoaparatu završila slika s kćeri, a na njihovom slike s objema. Već sam postao domaći kad sam u stanju na karti s isključivo japanskim pismom objasniti ljudima gdje su i kako da dođu do mjesta na koje žele ići.
Eto, toliko od mene za danas. Idem prati, sušiti i peglati veš da ne moram preko tjedna.