Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jakovripic

Marketing

3. ISUS UČI MOLITI SVOJE UČENIKE

Isus s djecom

Isus se često povlačio u molitvu. Želio je biti u stalnoj vezi sa svojim nebeskim Ocem kako bi u potpunosti i u svemu mogao ispunjavati Očevu volju. Ta sam je često govorio da nije došao vršiti svoju ljudsku volju, nego volju Oca nebeskoga koji ga je poslao da spasi ljude i svijet.

« Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Čim prestade, reče mu jedan od učenika: Gospodine, nauči nas moliti ! « ( Lk. 11,1 ). I tako je eto taj učenik zaželio moliti tek nakon što je promatrao kako se njegov Učitelj moli. Tada istom može učiti od Učitelja molitve. Promatrajući i slušajući Sina, djeca se Božja uče moliti Ocu. Kad Isus moli, time nas već uči moliti. Blagoslovljen je put našoj molitvi njegova molitva Ocu.

Međutim. Evanđelje nam predaje jasan Isusov nauk o molitvi. Krist kao odgojitelj ljudi preuzima nas tamo gdje već jesmo te nas postupno vodi k Ocu. Tako obraćajući se mnoštvu koje ga slijedi i sluša, Isus polazi od onoga što im je o molitvi iz Starog saveza već poznato te ih priprema za novost Kraljevstva koje dolazi. Potom im Krist tu novost Kraljevstva Božjega otkriva u prispodobama iz njihova svakidašnjega života.

Napokon, svojim učenicima, koji trebaju biti odgojitelji molitve u njegovoj Crkvi, Isus otvoreno govori o Ocu i Duhu Svetomu.

« Već u Besjedi na gori, Isus traži obraćenje srca: pomirenje s bratom prije prinošenja dara na oltar, ljubav prema neprijateljima i molitvu za progonitelje, molitvu Ocu < u skrovitosti > ( Mt. 6,6 ), bez ponavljanja mnoštva riječi, praštanje iz dna srca u molitvi, čistoću srca i traženje Kraljevstva. To je obraćenje potpunoma usmjereno Ocu. Ono je sinovsko. « ( KKC., 2608 ).

I tako srce čovjekovo, usmjereno na obraćenje, uči se moliti u vjeri. A vjera je to sinovsko potpuno prianjanje uz Boga, iznad onoga što osjećamo i razumijemo. Takva vjera postala je moguća jer nam ljubljeni Sin Božji otvara pristup Ocu.

Stoga Krist može od nas tražiti da < ištemo > i < kucamo > jer je On sam put koji vodi Ocu i vrata kroz koja se ulazi u Božje Kraljevstvo.

« Kao što se Isus Ocu moli i zahvaljuje prije no što će primiti njegove darove, tako i nas uči toj sinovskoj smjelosti: < Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli ( … )> ( Lk.11,24 ). Takva je snaga molitve, < sve je moguće onomu koji vjeruje > ( Mk, 9,23 ), vjerom < koja ne sumnja > ( Mt. 21,22 ). Koliko je Isus ražalošćen zbog < nevjere > svojih najbližih ( Mk. 6,6 ) i < malovjernosti > učenika (Mt. 8,26 ), toliko je zadivljen < velikom vjerom > rimskog satnika i Kanaanke. « ( KKC., 2610 ).

Stoga molitva iz vjere ne sastoji se tek u tome da se govori < Gospodine, Gospodine >, već da se uskladi naše srce da vrši volju Očevu ( Mt. 7,21 ).

Isus zato poziva svoje učenike da u molitvu uključe tu skrb oko suradnje s božanskim naumom spasenja ljudi.

U Kristu je Kraljevstvo Božje sasvim blizu ljudima. Zato Isus poziva na obraćenje i vjeru svakoga čovjeka, ali i na budnost. U molitvi, Kristov učenik bdije pozoran na Onoga koji jest i koji dolazi, spominjući se njegova prvog dolaska u poniznosti tijela i nadajući se njegovu drugom dolasku u slavi.

U zajedništvu s Učiteljem, molitva učenika jest borba protiv sila kraljevstva zla i tame. I samo bdijući u molitvi s Kristom, vjernik neće pasti u napast.
Fra Jakov Ripić , O.F.M.



PRISPODOBE O MOLITVI


Tri najvažnije Isusove prispodobe o molitvi donosi nam sveti Luka evanđelista. Prva je < o bezočnu prijatelju >, i poziva nas na upornu molitvu.

« I ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se ! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se ! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi; a otvara se onomu koji kuca.» ( Lk.11, 9 ).

Doista, onomu tko tako moli, Otac će s neba < dati sve što mu je potrebno>, osobito Duha Svetoga u kojemu su svi darovi.

Druga prispodoba < o udovici koja dodijava >, usredotočena je na jednu od odlika molitve: moliti treba uvijek i neumorno, strpljivošću vjere.

I nikad ne smijemo klonuti u molitvi.

« I reče: < Bijaše u nekom gradu sudac koji se nije bojao Bog i nije držao do ljudi. A bila u onome gradu i udovica koja bi dolazila k njemu i moliti ga: < Brani me od moga protivnika ! >. Onaj to zadugo ne htjede. Ali nakon toga reče u sebi: .

Gospodin nastavi: < Čujete što govori nepravedni sudac ! > Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vapiju prema njemu ? I da zategne s njihovom stvari ? Kažem vam, brzo će ih obraniti. Ali, hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći vjere na zemlji ? > « ( Lk., 18, 2 – 8 ).

Treća prispodoba, < o farizeju i cariniku >, smjera na poniznost srca koje moli.

« Reče još ovu usporedbu na račun nekih koji su bili uvjereni u svoju vlastitu pravednost, a druge prezirali: < Dva čovjeka uziđoše u hram da mole: jedan farizej drugi carinik. Farizej stade te poče ovako moliti u sebi: < Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici. nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ovdje carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što stečem >. A carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: < Bože, smiluj se meni grešniku ! > Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen. « ( Lk. 18, 9 – 14 ).

Tu molitvu carinika Crkva trajno preuzima kao svoju: « Kyrie eleison «. « Gospodine, smiluj se «.

« Kad Isus otvoreno povjerava učenicima tajnu molitve Ocu, otkriva im kakva treba biti njihova i naša molitva, kad se On, u svojoj proslavljenoj ljudskoj naravi, vrati k Ocu. Novo je sada « iskanje u Njegovo ime. « Vjera u njega uvodi učenike u poznavanje Oca, jer ISUS je « PUT, ISTINA i ŽIVOT « ( Iv. 16,6 ). Vjera donosi plod u ljubavi: čuvati njegovu Riječ, njegove zapovijedi, s njim biti u Ocu koji nas u njemu ljubi tako da ostaje u nama. U tom Novom savezu, sigurnost da će naše molbe biti uslišane, temelji se na Isusovoj molitvi. « ( KKC., 2614 ).

Štoviše, kad je naša molitva združena s Isusovom molitvom, Otac nam daje « drugog BRANITELJA da bude s vama zauvijek: DUHA ISTINE. « ( Iv., 14, 16 – 17 ). U Duhu Svetome, kršćanska je molitva zajedništvo ljubavi s Ocem, ne samo po Kristu, već također u Njemu: « Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna. « ( Iv.16,24 ).

Isus uslišava molitvu vjere, izraženu riječima ili šutnjom, upućenu njemu: « Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.» ( Mk, 10,47 ) ili upornu molbu slijepaca: «Smiluj nam se, Sine Davidov « ( Mt. 9,27 ). Bilo da je riječ o ozdravljenju od bolesti ili o otpuštenju grijeha, Isus uvijek odgovara na molitvu koja mu je upućena s vjerom: « Idi u miru, tvoja te vjera spasila «.

Isus i nas uči da se molimo čistim srcem, živom ustrajnom vjerom i sinovskom smjelošću. Opominje nas na budnost i poziva nas da svoje molbe prikazujemo Bogu u njegovo ime i bit ćemo uslišani od Oca.

Fra Jakov Ripić , O. F.M.



Post je objavljen 26.10.2010. u 13:50 sati.