Htjela bih da sve bude kao prije.
U doba pretvaranja i nedopuštenih pogleda. Kao onda kada nam je bilo stalo.
Sve se promijenilo, čak i dobro što dolazi je tako daleko.
Kao nestvarno, u trenucima nam se približi i onda pokupi ostatke.
A ne smijem se okrenuti i potražiti opet.
Ne smijem duže gledati, ne smijem zamisliti.
Htjela bih da mi nije stalo kao nekad.
Da mogu nastaviti dalje, radeći što želim. Gledati bez očekivanja, smijati se iz
potrebe, a ne...
Želiš li i ti?
Hush.
Ponekad je bolje samo šutjeti.
Post je objavljen 13.10.2006. u 23:12 sati.