Zvijezde su komadići razlomljenog stakla
koji me bodu do zore;
Duše zagubljenih snova,
koji se više ne znaju vratiti kući;
Dijelovi mene koji vrište
u praznini.
Zvijezde su komadići razlomljenog stakla
koji se ne sjećaju da su ikad bili cijeli;
Krijesnice umrle u noći,
Vulkan koji spava,
Suze koje ne idu nikamo.
To su vjetrovi koji me otpuhuju
sve dalje i dalje
Dok ne zaboravim vlastiti odraz
U razbijenom zrcalu.
Kamo putuješ, patetična dušo,
kamo sa sobom odnosiš svu bol?
Post je objavljen 13.10.2006. u 10:20 sati.