Marketing
a kaj da kažem...novi post...
Napomena: ako očekujete nešto pametno, odmah odustanite od daljnjeg čitanja!
I evo, kao što sam obećala (a ja uvijek održim obećanja) pišem novi post.
Zadnjih dana, ustvari zadnjih par tjedana sam baš nekako sretna. Lijepe stvari se događaju oko mene. Pogotovo ovu subotu.. baš lijepe... I u školi je odlično! Unatoč stresu radi svih tih testova i ispitivanja, baš nam je dobro. Nekako se sve više pokazuje naša složnost. Ajd vi meni recite koji se razred uspije skoro za svaki sat dogovoriti tko će šta odgovarati da ne bi bilo neugodnih iznenađenja (?), koji razred pošalje Sertića da zabavlja babu iz kemije da mi ukrademo testove (?), koji razred ima svoje vlastito drvo i klupice ispod njega pred školom (?)... ja ću vam reći! Nijedan, osim našeg! Baš volim naš mali 3.b...
iako me neki ljudi znaju naživcirati i naljutiti, ipak ih sve volim... joj što danas sve volim.... ima još ljudi koje ja volim
, ali je ovaj blog prejavan (čitaj; dostupan mojim starcima) da bi ih tu spominjala.
slide našeg malog razredića....
Malo sam računala (joj, matematika sutra) i izračunala da je još točno 30 dana do Verone, europskog sajma konja i opreme. Da malo pojasnm, ako nekome nije jasno, nije to ko neki običan selski sajam gdje je sve na prodaju, neee. Tamo ima puno izložaba konja (europska izložba arapa, apaloosa), puno showova (demonstracije raznih nacionalnih načina jahanja, policijski konji, djeca od 3-4 godine sa svojima ponijima), puno natjecanja (utakmica za svjetski kup za preponaše, railing, trailing, dječji turnir u preponama, ima i dresure)... i uz sve to, ponuda opreme je kao nigdje! Možete kupiti sve, od najskuplje i najelitnije opreme do ručno rađenih western, australskih, čileanskih, latino (...) sedla. I tako stari i ja drugu godinu za redom idemo. Istina, ove godine sa drugim društvom, ali ne očekujem da će biti išta manje zabavno. Ima još mjesta, pa ako je netko zainteresiran, nek se javi. Cijena je 600 kn za 2 i pol dana (sve je uključeno- prijevoz, hotel, hrana, ulaznca). koja je ovo reklama..
Inače, moje curke konjice su dobro... Loulou je svakim danom sve veća maza. Stavila sam joj ular i počele smo se učiti na vođenje, ali se to uglavnom pretvori u to da ona trlja glavu u mene i pokušava skinuti taj glupi ular koji ju steže. Vanda i dalje pokušava provest svoju volju (luda baba), a ja ju manje-više uspješno u tome sprečavam. Jedan prijatelj je kupio seku od naše kobile i njeno ždrijebe, seku od našeg ždrijebeta. Tako da sada imamo rodbinu u blizini.
I tako.... pozdrav Gaby, Daniri, Tihani i svima ostalima....pusa.......
Post je objavljen 11.10.2006. u 23:09 sati.