Marketing
20060914 Derive radionica
Radionicu je vodio njemacki umjetnik: Martin Nachbar. Nekakav pripremni dio se odrzavao u Goetheovom institutu koji sam tom prilikom imao priliku po 1.puta posjetiti, naravno, radionica je bila i cijeli grad, a zavrsetak u Booksi.
Opet sam upoznao hrpu skroz zanimljivih ljudi. Mozda se desi cudo i ostanem nekako u kontaktu s njima. Mozda ih sretnem koji puta kada necemo svi biti u zurbi i odlucimo si posvetiti vremena za druzenje. Mogli bi...
Sama radionica je bila nesto sto mi je dosta kompleksno za objasniti. Derive je jedna posebna tehnika dozivljaja grada. No, ne bih dirao sada teoriju, vise praksu i dozivljaj
Vjezbice u Goethe institutu na kojima smo hodali po sobi su bile zanimljive.
Jednom smo morali svakoj osobi gledati ravno u oci. To mi je bas super. Ja istinski obozavam oci na zivim bicima.
Ponekad smo morali hodati i odjednom se stvoriti ispred nekoga, uci u privatni prostor te osobe ili se stvoriti izmedju neke 2 osobe i zaprijeciti im put.
Jednom smo morali izabrati osobu koju cemo pratiti tako da stalno budemo par metara iza nje, ali stalno na toj istoj udaljenosti.
Jednom smo morali izabrati 2 osobe i uz pomoc njih i sebe formirati jednakostranican trokut.
Treba imati na umu da jedan te isti zadatak istovremeno pokusava izvrsiti dvadesetak ljudi 
Prakticni dio bio je sljedeci: na slucajan nacin smo bili podijeljeni u parove. Jedno vrijeme vodi jedna osoba, pa onda jedna druga. Dok jedna osoba vodi, druga zapisuje. Voditelj ide kuda hoce, cilj je istraziti sve sto te zanima i dozivjeti nove stvari, upoznati grad na novi nacin. No, voditelj ne govori drugoj osobi kamo se ide i slicno. Kasnije se zamijenimo. Zanimljivo je bilo naici na neke kontraste. Imao sam dozivljaj kao da vidim grad unutar grada. Odnosno, u gradu postoji zastor kroz koji kada proviris, vidis nesto sasvim drugo i neocekivano. Samo treba biti malo znatizeljan i vidjeti da zid nije uvijek zid, nego ponekad i zastor. Uz to dolazi i druzenje s drugom osobom. Lijepo je kada stvari ne radis sasvim sam i kada je netko uz tebe, taman da je i to totalno pasivno. Osoba koja zapisuje bi zapravo trebala napraviti i posebnu mapu. To je jedan od ciljeva ovog nacina istrazivanja grada. Na mapi treba biljeziti zanimljivosti i posebno dogadjaje koji se dozive, zabiljeziti ono bitno i sto je ostavilo dojam, a ostalo zaboraviti, ne zamarati se sitnicama
Radionica je trajala 2 dana. Drugi dan je imao posebno zanimljiv prakticni dio. Morali smo ici sami. Izabrati neku osobu koju cemo pratiti. Ako ju izgubimo, biramo neku drugu osobu. Pomalo slicno kao i jucerasnji dan (moze se to i na taj nacin gledati). Ali i na hrpu drugih nacina. Ovo je bilo mnogo dublje i posebnije. Pratiti osobu nije samo istrazivanje grada. O tome u sljedecem postu
Post je objavljen 10.10.2006. u 21:39 sati.