OPSESIJA
Ljubav je postala ludost. Opčinjenost.
Veća i jača od beskraja.
Teža od grijeha.
Ne postoji nitko da me spasi
od nemira u meni koji se kao
morski valovi sudaraju na pukotinama
moje duše.
Nitko tko bi mogao otjerati sve moje
strahove. Demone koji me plaše
i ne daju mi živjeti.
Nitko... možda ti. Ali ne želiš.
bit će kasno kad shvatiš da nisam zaslužila
da me tretiraju kao životinju.
Neće me više biti tu.
Bit ću daleko, a netko koga si ostavio
neće biti tu da vrati izgubljeno vrijeme.
Vrijeme moje smrti.
Smrti mojih iluzija.
Bit ćeš zarobljen u onome što si ostavio za
sobom. Bol. Patnju. Tugu.
Vidjet ćeš me u svakom čovjeku.
Sve će te podsjećati na mene ali uzalud.
Plakat ćeš tražeći moj grob kojega nikad nećeš naći.
Pitat ćeš se zašto... Zato što ćeš htjeti
da sam mrtva, jer nećeš moći gledati
kako mi se duša raspada u milijune komadića.
Poput stakla. Pazi da ne ubode i
ostane ožiljak kojeg se nećeš moći rješiti.
Ako već nije...
Tijelo će mi beživotno lutati u potrazi za
odgovorima. Za tobom.
Bit ću tvoja opsesija i tvoj anđeo čuvar.
Zauvijek.
Post je objavljen 07.10.2006. u 18:05 sati.