čežnja
čežnja
čežnja
evo ti...
je l' ti dosta?
još želiš?
čežnja
...
naglasak na čitanje između redova ipak pokreće neke slijedove.
Zašto nitko ne čita između redova, već samo površno projuri tekstom?
Zašto bi netko uopće i tražio smisao onoga što piše između redova, ako mu ne treba nečiji tuđi smisao i sasvim dobro živi.
Bez tog nečijeg smisla.
A ono što se nađe među tim silnim redovima ponekad i boli, a ne možeš pomoći, jer si daleko.
Riječi su prazne.
Samo dodir liječi.
i onda mi ti kažeš...
pa naravno da vidim što ti je između redova.
Samo čežnja.
Ali nigdje je nisi izrijekom istaknula.
Opet?
Tebi nikad dosta.
ČEŽNJA
Dobro?
Pročitao si, pa što.
Kao da je mene teško pronaći
ja sam uvijek tu
i ne idem nikamo
Koga je to uopće briga
(osim njih koji će i danas pitati što je za ručak!)
i vjeruj mi, više je tog ručka između mojih redova
nego čežnje
bilo kakve čežnje
ali evo, tebi za ljubav:
čežnja
čežnja
čežnja...
(što ti vrijede riječi)
Post je objavljen 06.10.2006. u 09:00 sati.